Najčešće naknadne popuste priznajemo u trenutku njihovog odobrenja od strane dobavljača, no ono što može odrediti trenutak njihova iskazivanja je i vjerojatnost odobravanja
Zalihe se u financijskim izvješćima vode i priznavaju u skladu s odredbama HSFI 10 – Zalihe te istoimenim MRS 2.
Generalno pravilo je da se zalihe u poslovnim knjigama mjere po trošku ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže. U pravilu se zalihe u poslovnim knjigama početno priznaju po troškovima nabave.
U trošak zaliha trebali bi se uključiti svi troškovi nabave zaliha (kupovna cijena, uvozne carine koji nije moguće povratiti, troškovi prijevoza, troškovi manipulacije i ostali troškovi), troškovi konverzije i drugi troškovi koji nastaju dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje. Trgovački i količinski popusti te druge slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova nabave.
Prethodno navedeni računovodstveni standardi ne poznaju razliku između trenutno odobrenih popusta i onih naknadnih, što znači da svi oni utječu na knjigovodstvenu vrijednost zaliha iskazanu u poslovnim knjigama, odnosno umanjuju je.
Ono što treba imati na umu je da se to može odnositi samo na one zalihe koje su u trenutku odobrenog naknadnog popusta još uvijek u posjedu poduzetnika pa im se i knjigovodstvena vrijednost može smanjiti. Naknadni popust odobren za zalihe koje više nisu u posjedu evidentira se tako da se za iznos naknadnog popusta umanjuje rashod za nabavnu vrijednost zaliha, ukoliko se radi o istoj poslovnoj godini ili se priznaju prihodi, ukoliko odobrenje nastane u godini koja slijedi nakon godine u kojoj su zalihe prodane.
Najčešće naknadne popuste priznajemo u trenutku njihovog odobrenja od strane dobavljača, međutim, ono što može odrediti trenutak njihova iskazivanja je i vjerojatnost odobravanja pa tako, na primjer, možemo imati kasa skonto iskazan na računu za prijevremeno plaćanje ili se godišnjim ugovorima mogu definirati bonus rabati, ovisno o ostvarenoj kupnji određene količine robe. Dakle, ako je vjerojatno da će se naknadni popust ostvariti, tada se on može iskazati u trenutku početnog priznavanja zaliha u poslovnim knjigama, a najkasnije na datum bilance poslovne godine.
Nekakva uobičajena računovodstvena praksa u RH je priznavati prihode za naknadne popuste koji se odnose na nabavu zaliha, bez obzira da li se predmetne zalihe još uvijek nalaze u posjedu poduzetnika i bez obzira na to o kojoj godini je riječ. To, naravno, pojednostavljuje stvari, ali to isto tako nije u skladu sa zahtjevima računovodstvenih standarda te rezultira precijenjenim vrijednostima imovine i prihoda.
