Kada tvoj susjed izgubi posao, to se naziva usporavanje gospodarstva. Kada ti izgubiš posao to se naziva recesija. Kada ekonomist izgubi svoj posao tada je riječ o depresiji. Ova šala ima barem malo istine o tome što je zapravo recesija. Najčešće se pod recesijom smatra razdoblje u gospodarstvu kada u dva uzastopna kvartala stopa bruto društvenog proizvoda opada. Američki nacionalni ured za ekonomslka istraživanja ima malo širu formulaciju pojma recesije koja otprilike zvuči, recesija je zamjetan višemjesečni pad ekonomske aktivnosti, vidljiv na industrijskoj proizvodnji, zapošljavanju, prihodima i prometu u maloprodaji. Većina političara i ekonomista je ove godine odbacila mogućnost recesije u svjetskom gospodarstvu, a kao najveću prijetnju navode deflaciju. Deflacija je pojava suprotna inflaciji, dakle situacija kada indeks maloprodajnih cijena pada. Mada to zvuči odlično, cijene padaju-pa zar to nije san svih potrošača, deflacija nije nimalo simpatična. Većina ekonomista se slaže da je opasnija od inflacije. Cijene koje padaju potiču potrošače da odgode svoju potrošnju, budući da će proizvod biti jeftiniji u budućnosti. Također realne kamatne stope, odnosno njihovo smanjivanje ne predstavljaju više učinkovit alat za borbu s recesijom. A kao najopasnija kombinacija pojavljuju se deflacija i dug. Pored toga što se otplaćuje npr. kuća, kojoj iz mjeseca u mjesec cijena pada, javlja se problem pada vrijednosti date hipoteke koja služi kao osiguranje kredita. Slična situacija je dovela do velikih problema japanskih banaka, a pred istim se sada mogu suočiti američke i njemačke banke. Američko gospodarstvo nalazi se na prekretnici. To pokazuju podaci iz kojih je teško uočiti trend. Investicije su vrlo male, bilježe pad u posljednjih sedam kvartala-najveći od drugog svjetskog rata. Potrošači sve manje i manje troše, a sve su više zaduženiji. Mada je nezaposlenost pala u posljednjim mjesecima analize pokazuju da zapošljavanja u privatnom sektoru praktički nije bilo i da se većina novih mjeta našla u javnom, državnom sektoru. U Japanu, nakon godinu dana pada, došlo je do rasta BDP od 2,6% godišnje. No japansko gospodarstvo još uvijek je vrlo krhko. Promet u maloprodaji je u ovoj godini pao za više od 5%, dok su prosječne plaće pale za 6%. Prije dvije godine kada je američko gospodarstvo munjevito raslo, Japan je unatoč tome što je kamatna stopa na jen bila oko nule mogao izbjeći deflaciju koja ga danas uništava samo da je deprecirao (smanjio) vrijednost jena. Za očekivati je bilo da će Eurozona "iskoristiti" ove slabosti svoje konkurencije i napraviti dobar posao, no do toga nije došlo. BDP raste po stopi od samo 1,4%. Njemačka se nalazi pred usporavanjem. IFO indeks poslovnog povjerenja u Njemačkoj pada treći mjesec uzastopno. U Eurozoni potražnja je smanjena zbog jakog eura i zbog pada cijena dionica. Analitičari predviđaju rast BDP Eurozone ove godine od mršavih 1%. Centralne banke SAD-a i Eurozone, ali ne i Japana, još uvijek imaju mjesta smanjivanju kamatnih stopa kako bi potakle gospodarstvo, odnosno povećala iskorištenost kapaciteta. Neiskorištenost kapaciteta, naime, stvara pritisak na smanjivanje cijena, odnosno na pojavu deflacije. Zanimljiva je konstatacija jednog ekonomiste kako je deflacija kao živi pjesak- vrlo se lako u nju upadne, ali se vrlo teško iz nje izvlači.