Naša čitateljica C.I. ima zaključeno osiguranje života s jednim našim osigurateljem, koji ju je, kako kaže, nagovorio na sklapanje ugovora o životnom osiguranju, davši joj na temelju toga poseban bonus za obvezno osiguranje njezinog osiguratelja. Ugovorena je premija osiguranja u iznosu od 150 kuna mjesečno. Uspjela je plaćati tu premiju redovno kroz godinu i pol. Međutim, kako je otišla u mirovinu, više nije u mogućnosti plaćati za osiguranje života gotovo 10% od svoje mirovine. Obratila se svome osiguratelju životnog osiguranja, koji joj je rekao da se ništa ne može učiniti i da joj dosada uplaćena premija u iznosu od 2.700 kuna propada. Ona se s takvim odgovorom ne slaže i ne bi htjela izgubiti svoje novce. Nažalost, u odgovoru ćemo je morati, djelomično, razočarati. Naime, motiv zbog kojega netko zaključuje ugovor o osiguranju života (a ovdje je to, kako i gđa C.I. priznaje, bilo dobivanje posebnog popusta na obvezno osiguranje automobilske odgovornosti) nije pravno bitan. Zakon o obveznim odnosima, koji se primjenjuje na ugovor o osiguranju života, određuje da se premija i osigurana svota utvrđuju dogovorom ugovornih stranaka. Ugovaratelj osiguranja nema pravo sudskim putem tužiti ugovaratelja osiguranja na plaćanje premije. Dakle, ako ugovaratelj ne plaća premiju nitko ga ne može prisiliti da nastavi s plaćanjem. Pri tome razlog neplaćanja nije bitan. Može to biti čisti "ćef" ugovaratelja osiguranja, a može biti, kao što je to kod naše čitateljice, ekonomski razlog. S druge pak strane, svako sklapanje ugovora nužno uzrokuje i određene troškove stranka ugovora o osiguranju života, pa tako i osiguratelju. On je imao trošak akvizicije, trošak administriranja ugovora... Prijevremenim prekidom ugovornog odnosa on ostvaruje gubitak. Zakon o obveznim odnosima je pretpostavio da je za pokriće troškova osiguratelja kod ugovora o osiguranju života potrebno barem trogodišnje plaćanje premije. Ako premija nije plaćena barem za tri godine, ugovor se raskida, a ugovaratelj osiguranja ostaje bez uplaćenih sredstava. Ove tri godine neki osiguratelji smanjuju na dvije godine. Provjerom uvjeta osiguranja osiguratelja kod kojega je naša čitateljica zaključila ugovor o osiguranju života utvrdili smo da je i prema tim uvjetima nužno plaćanje premije za dvije godine. Formalno gledajući, dakle, odgovor koji je čitateljica dobila kod osiguratelja u skladu je sa Zakonom o obveznim odnosima i s odredbama uvjeta osiguranja koji su sastavni dio ugovora o osiguranju života. Koja je druga mogućnost da se izbjegne gubitak uplaćene premije? Samo ta da se nastavi plaćati premija do navršetka druge godine osiguranja. Tada će naša čitateljica moći zatražiti otkup police i osiguratelj će joj morati isplatiti otkupnu vrijednost police. No, upozoravamo da će i tada dobiti manje od uplaćene premije, ali neće izgubiti cijelu uplaćenu premiju. Ako ne bude željela izvršiti otkup, može zatražiti da joj se uplaćeni iznos kapitalizira, a to znači da će ugovor i dalje vrijediti i ona će biti osigurana, ali na manje osigurane iznose, dakle, na iznose koji odgovaraju premiji uplaćenog za dvije godine trajanja osiguranja. Drugim riječima, između više zala valja izabrati - najmanje.