Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika sukladno odredbama Zakona, a dogodio se nesretan slučaj, putnik…može isplatu osiguranog iznosa zahtijevati od Hrvatskog ureda za osiguranje.
Činjenično stanje: putnik u jednom taksi vozilu doživi nesreću i teže ozljede koje ostavljaju trajni invaliditet; vlasnik taksi vozila nema sklopljen ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Radi se dakle o neosiguranom putniku. Kakva je njegova pravna pozicija?
Vlasnici prijevoznih sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja (čl.17. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). U čl.19.st.2.: „najniža osigurana svota po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz čl. 17. ovoga Zakona za prijevozno sredstvo iz čl. 17.st.2.t.1. do 8. ovoga Zakona, po jednom putniku iznosi: - za slučaj smrti 40.000, za slučaj trajnog invaliditeta 80.000 kn.
Konačno, u čl. 21.: “Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika sukladno odredbama ovoga Zakona, a dogodio se nesretan slučaj, putnik…može isplatu osiguranog iznosa zahtijevati od Hrvatskog ureda za osiguranje„.
Odredba ovoga članka pojačana je odredbom čl. 44. st.1.t. 9. kojom se Garancijski fond obvezuje isplatiti putniku osigurani iznos ako vlasnik vozila koje služi za prijevoz putnika suprotno odredbi čl. 21. nije sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom prometu. Zakon za slučaj neosiguranog putnika nije odredio po kojim uvjetima će se ocjenjivati trajni invaliditet. Naime, tablice invaliditeta se primjenjuje ako postoji ugovor i ako su tablice invaliditeta sastavni dio ugovora.
U našem slučaju ugovora nema. Nagradno pitanje glasi: po kojim će se tablicama invalidnosti utvrditi osigurnina za slučaj „trajnog invaliditeta„, ako tablica invaliditeta u Zakonu nema? Odgovori koje smo dosada čuli kažu:
1) primijenit će se standardni uvjeti i s njima povezane tablice invaliditeta. Međutim, standardnih uvjeta više nema i HUO ih ne može primijeniti, jer se Zakon na njih nigdje ne poziva;
2) ugovora nema, tablica invaliditeta nema; ostaje sam Zakon; Zakon u čl. 19. spominje najnižu osiguranu svotu po putniku za slučaj trajnog invaliditeta u iznosu od 80.000 kn.
Zakon ovaj trajni invaliditet ne dijeli u potpuni i djelomični; pokriveni rizik je trajni invaliditet bez navođenja stupnja invaliditeta; dakle, neosigurani putnik će dobiti ono što mu određuje Zakon za slučaj trajnog invaliditeta, a to je - bez obzira koliki je - 80.000 kn.
Bez sumnje, radi se o propustu zakonodavca koji nije uzeo u obzir sve gore navedene mogućnosti, tj. da su mogući slučajevi neosiguranih putnika; da u tom slučaju nema ugovora, nema uvjeta osiguranja i nema tablica invaliditeta. Zakon je trebao odrediti tablice invaliditeta ili se pozvati na primjenu nekih tablica invaliditeta. Pošto to nije učinio -odgovor pod 2) čini se jedino pravno utemeljenim.
