Nesporazumi između osiguratelja i obrtnika traju već godinama. I to diljem Lijepe naše. Prije desetak godina sporni su bili normativi. Vremenom je taj problem riješen. Iskrsnuo je problem cijena radnog sata, lakiranja, potrošnog materijala… Došlo je do diobe između, tzv. ovlaštenih i neovlaštenih servisera. Prvi su manje-više slobodno formirali cijene svojih usluga. Drugima je to u praksi bilo nemoguće, jer su osiguratelji pronalazili načina kako na tržištu naći povoljnijeg servisera.
Naravno, pozivali su se na svoje pravo i obvezu da smanje štetu, a to je bio i argument u uvjeravanju oštećenika/osiguranika da postupi na isti način. Upućivanje osiguranika na popravak u kilometrima udaljeni servis, plaćanje troška prijevoza oštećenog vozila do udaljenog servisa, organiziranje preuzimanja vozila…bila su sredstva koja nije bilo teško koristiti da bi se disciplinirao neposlušni obrtnik.
Serviseri su uzvraćali: klijentima su popravljali vozila, ispostavljali račune po "svojim cijenama", otkupljivali potraživanja prema osiguratelju, tužili osiguratelje opterećujući ionako već preopterećene sudove, prijavljivali osiguratelje nadzornim tijelima… Dakle, "rat" koji se nastavlja. Naime, osiguratelji su nedavno primili obavijest Obrtničke komore Zagreb ( koju će zasigurno slijediti i ostale udruge servisera) o "novim uvjetima poslovanja od 1.2.2009." "Na takvu odluku", kaže Komora, "prisiljeni su jer nebrojeni pregovori i korespondencija tijekom posljednjih godinu i pol dana s Hrvatskim uredom za osiguranje nisu dali nikakve rezultate…", a uputu da serviseri svoje probleme pokušaju urediti izravno s pojedinim osigurateljima smatraju pokušajem osiguratelja da dobiju na vremenu.
Tako će od 1. veljače ove godine vozači plaćati cijenu sata za sve kategorije servisa i vozila 150,00 kuna + PDV, dakle, bruto – 183,00 kune. Obrazloženje Komore jeste da cijene servisa i dijelova nisu mijenjane od 2003. g., iako je inflacija iznosila godišnje 4-5%, BDP rastao od 4,3% do 6%, cijene industrijskih proizvoda od 5,9% do 16,7% u 2007. g., itd. Naravno, nitko ne spori podatke koje iznosi Komora. No, ti podaci vrijede i za osiguratelje: cijena obveznog osiguranje od automobilske odgovornosti nije mijenjana već osam godina. Ipak, Komora ne drži relevantnim te podatke, jer su u međuvremenu osiguratelji: "…povećali broj osiguranika, povećali broj zaposlenih, povećali plaće zaposlenih, investirali u nove objekte …". Bez obzira na stajalište Komore i na pravo obrtnika da slobodno formiraju cijene svojih usluga na tržištu, ostaje činjenica da osiguratelji imaju pravo na tržištu tražiti povoljnije uvjete i poslove povjeravati onome tko im pruži povoljnije uvjete. Pogotovo u sadašnjoj situaciji kad im se na premiju nameću novi porezi. A obrtnika koji su spremni dati povoljnije usluge od ovih koje je uvela Komora ima jako mnogo. Tržište bi, dakle, trebalo učiniti svoje: ocijeniti jesu li nečije cijene prihvatljive ili nisu, prolaze li ili ne prolaze… Od „samoupravnih“ dogovora očito nikakva korist.
