Nesreće zbog mobitela

Na ovome mjestu smo ne­davno razmotrili problem teš­kog pijanstva kao obijesne vožnje u prometu, a na upit našeg čitatelja N. M. Pod is­tim inicijalima čitatelj razvija svoju ideju o potrebi oštrijeg osigurateljnog postupanja prema raznim kršenjima pro­pisa o sigurnosti prometa i dovođenja u opasnost ostalih sudionika u prometu, a time naravno i do povećanih šteta u prometu, a to znači i većih premija obveznog osiguranja od automobilske odgovor­nosti. N. M. misli da je veliki broj prometnih nesreća izravna posljedica nepažnje vozača koji u vozilu tijekom vožnje koriste mobitel i (dugo) razgovaraju. Nije, kaže, primijetio da policija pretjerano „go­ni“ takve vozače i naplaćuje kaz­ne za prekršaj, a mogla bi. Citira slučaj njemačke policije (Koeln) koja je odlučila poslije svake (teže) prometne nezgo­de izuzeti mobitel, jer ga smatra vrlo dobrim dokazom o tome što je vozač radio i tko je skrivio prometnu nesreću.

Povod takvoj odluci bio je jedan težak slučaj u kojemu je jedan 24-godišnjak punom brzinom naletio na zaustav­ljenu kolonu vozila ispred se­mafora. Poginuo je na mjestu nesreće. U krilu mu je nađen mobitel i nedovršena SMS po­ruka. Za policiju je, tvrde u policiji, mobitel kao načeta fla­ša rakije nađena u vozilu ko­je je sudjelovalo u nesreći.

Iako se ne zna sudbina ove policijske inicijative (čeka se konačna odluka državnog od­vjetništva), „...zašto osigu­ra­te­lji, ne čekajući, ne bi vozače koji skrive nesreću dok razgovaraju na mobitel kažnjavali gubitkom zaštite iz osigura­nja, kao što je to slučaj s alkoholom i vožnjom pod utjecajem dro­ga ili psihoaktivnih li­jekova...“, sugerira N. M.

Nema sumnje da su argumenti koje navodi naš čitatelj vrlo ozbiljni i da bi ih trebalo uzeti u obzir kod sklapanja ugo­vora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Nažalost, to zasada nije moguće, jer je Zakon o obveznim osiguranjima u pro­­metu u čl. 24. točno od­redio slučajeve u kojima osiguratelji mogu sankcionirati osiguranika gubitkom osigurateljne zaštite. Među tim slučajevima nema i uzro­ko­vanja nesreće zbog protuzakonitog korištenja mobitela (ili nekog drugog sličnog sredstva). No,upravo primjer ko­jega navodi N. M. potvrđuje kako je odredba čl. 24. Zakona o ograničenom i točno odre­đenom broju slučajeva gubitka prava iz osiguranja nepo­trebna i štetna. Zakon bi trebao, kao što je to slučaj u pro­pisima gotovo svih zema­lja članica EU, ostaviti moguć­nost osigurateljima da u uv­jetima osiguranja (ugovoru o osi­guranju) predvide i druge slučajeve gubitka prava iz osiguranja, što ne bi ugrozilo treće osobe u prometu (jer nji­ma se šteta uvijek nado­kna­đuje u cijelosti), a omo­gućilo bi osigurateljima da listom dodatnih slučajeva gubitaka prava iz osiguranja među­sob­no konkuriraju, jer bi i premija bila različita, ovisno o širini liste slučajeva gubitka prava.