Kako se to, nažalost, često u Hrvatskoj događa, sudska praksa je neujednačena i unosi potpunu pravnu nesigurnost u područje naknade štete

 

Čitateljica Ljiljana B. imala je prometnu nezgodu u dvorištu privatne kuće čiji se vlasnici bave iznajmljivanjem apartmana. Dvorište je – kaže – otvorenog tipa, bez ikakve ograde. Ona je „...prilikom kretanja u rikverc udarila u osobno vozilo na privatnom parkingu ...“, a oštećeni je tužio nju i njezinog osiguratelja koji odbija platiti štetu, jer se „... radi o mjestu nezgode gdje se ne odvija promet i navodi dosta sličnih slučajeva u kojima je sud presudio u njegovu (osigurateljevu) korist...“!

 

Nažalost, sigurnog odgovora na pitanje čitateljice nema. Naime, obveznim osiguranjem pokrivene su štete nastale uporabom motornog vozila koja se kreću „javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet“ (čl.22., st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu).

Pošto zakonom nije definiran pojam „ostale površine na kojima se odvija promet“, problem je na rješavanje ostavljen sudovima, koji zauzimaju potpuno suprotne stavove i donose različite presude, pa tvrdnja osiguratelja naše čitateljice da ima dosta odluka u svoju korist, može biti točna. Kako se to, nažalost, često u Hrvatskoj događa, sudska praksa je neujednačena i unosi potpunu pravnu nesigurnost u područje naknade štete temeljem odgovornosti osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

EU pravo obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, uobličeno u presudama Europskog suda, u zadnje vrijeme, polazi od toga da je svrha obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti  omogućiti oštećenicima od motornih vozila naknadu štete po obveznom osiguranju, bez obzira na to na kojemu se mjestu nezgoda dogodila. Ovakvo tumačenje propisa u kontekstu društvenog cilja koji se propisom želi postići, kod nas još uvijek ne nalazi jednodušno prihvaćanje, pa su i presude u sličnim slučajevima – različite. No, kako čitateljica u nastavku, kojeg nismo citirali, navodi da je prvostupanjski sud ipak presudio da su ona i njezin osiguratelj solidarno odgovorni za štetu, dade se zaključiti da je sud ipak stao na stajalište da je šteta u privatnom dvorištu  pokrivena obveznim osiguranje, a prijetnja osiguratelja regresnim postupkom šansa je dobrom odvjetniku da se pokuša izboriti za primjenu stajališta EU prava koje smo spomenuli.