Ako je odgovornost osiguranika za štetu nesporna, ali se ne zna visina štete, osiguratelj je obvezan u roku od 60 dana isplatiti nesporni dio
„Sin mi je nedavno stradao u jednoj teškoj nesreći u Z. za koju nije on kriv. On je i danas nepokretan, treba mu stalna njega i pomoć, kupujemo lijekove, plaćamo taksi za odlazak na preglede liječniku i na rehabilitaciju... Mukama se ne vidi kraja. Dokumentaciju smo predali jednom advokatu, koji je već utužio osiguratelja X, ali tko će izdržati do presude, jer su troškovi svakim danom sve veći...“, Z.K.
Nažalost, teških slučajeva, o kojima čitamo i u tisku, ima na pretek. Put kojim je naš čitatelj pošao nije (bio) dobar. Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, osiguratelj koji dobije odštetni zahtjev mora oštećenome u roku od 60 dana odgovoriti na zahtjev, a taj odgovor može biti negativan, dakle, da se zahtjev odbija (uz obvezu obrazloženja odbijenice) ili da se zahtjev priznaje (također uz obrazloženje pojedinih stavki u odnosu na odštetni zahtjev).
U slučaju kad su odgovornost i visina štete nesporni – osiguratelj mora oštećenome dati obrazloženu ponudu odštete. Ako je odgovornost osiguranika za štetu nesporna, ali se ne zna visina štete, prema čl. 12. st.3. spomenutog Zakona, osiguratelj je obvezan u roku od 60 dana isplatiti nesporni dio. Zasigurno da ukupna šteta koju trpi sin našeg čitatelja još nije poznata i neće biti poznata dok se ne završi liječenje. Međutim, pojedine stavke su već u početku nesporne: trošak tuđe pomoći, trošak prijevoza na rehabilitaciju, trošak rehabilitacije, trošak lijekova, trošak izgubljene zarade (ako je sin izgubio zaradu zbog nemogućnosti rada uslijed ozljede) itd. Za sve te vidove štete osiguratelj je obvezan isplatiti oštećenome novčanu naknadu, jer su iznosi nesporni.
Uz razumijevanje osiguratelja moglo se tražiti i dobiti dio neimovinske štete u obliku predujma buduće naknade štete. No, odvjetnik je stvar zakomplicirao i iz samo njemu znanih razloga nije se prethodno obratio osiguratelju i pokušao mirnim putem riješiti zahtjev svoga klijenta, odnosno iskoristiti mogućnosti koje mu pruža čl. 12. navedenog Zakona.
