Naš čitatelj H.N. imao je tešku prometnu nesreću baš na Novu godinu - 1.siječnja 2007.g. Upravljao je vozilom cestom od Ž. prema P. U jednom trenutku na njegovu stranu je prešao vozač jednog vozila. Da izbjegne sudar s njim, bio je prisiljen sići s kolnika u jarak. U međuvremenu, taj drugi vozač je pobjegao, a registarsku oznaku mu nisu uspjeli zapisati odnosno zapamtiti. U nezgodi je vozilo H.N.-a teže oštećeno, a suputnica N.R. zadobila je teže ozljede. Policija je sačinila zapisnik i iz tragova nađenih na mjestu nezgode utvrđeno je da je za nezgodu kriv vozač nepoznatog vozila.
Štetu su prijavili osiguratelju u P., koji je suputnici – nakon dugotrajnog natezanja - isplatio odštetu za ozljede, a odbio je platiti štetu na vozilu, uz obrazloženje da za tu štetu ne odgovara. Kako je čuo da ima pravo i na naknadu štete na vozilu, moli za objašnjenje. Nažalost, ovaj put je osiguratelj koji je štetu rješavao u ime i za račun Hrvatskog ureda za osiguranje( koji štete od nepoznatih motornih vozila plaća iz sredstava Garancijskog fonda) u pravu. Naime, štete od nepoznatih motornih vozila, ili bolje rečeno, štete koje skrive vozači vozila koja su ostala nepoznata i nisu se mogla identificirati, naknađuje Hrvatski ured za osiguranje sukladno odredbi čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu( Narodne Novine br. 151/05). Obradu i rješavanje takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članicama, osiguravajućim društvima. U konkretnom slučaju Hrvatski ured je tako i postupio.
Prema čl. 30. st. 2. citiranog Zakona, oštećeni ima pravo na naknadu štete nastale zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. Prema st. 3. istoga članka « oštećena osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog uništenja ili oštećenja stvari…uz samopridržaj u iznosu od 3.750,00 kuna, ako je Hrvatski ured za osiguranje nekome od sudionika ove prometne nezgode naknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevala bolničko liječenje «. Međutim, prema odredbi čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ova odredba čl. 30. st.3. Zakona primjenjivat će se «od dana prijeme Republike Hrvatske u članstvo Europske unije «.
Dakle, osiguratelj je ispravno primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu isplativši suputnici naknadu štete zbog ozljeda koje je pretrpjela krivnjom nepoznatog vozača, jer se st. 2. čl. 30. primjenjuje od dana stupanja na snagu Zakona, dakle, od 1. siječnja 2006.g. Štetu na vozilu našeg čitatelja nije dužan platiti, jer se pokriće takvih šteta primjenjuje tek od dana kad Hrvatska postane punopravni član Europske unije. Pokriće šteta na stvarima koje uzrokuju vozači nepoznatih motornih vozila predviđeno je u Petoj EU direktivi o obveznom osiguranju motornih vozila, zbog čega je i naš zakonodavac u Zakon unio takvu odredbu. No, kako nas direktiva obvezuje tek kad postanemo članicom Europske unije, to će i obveza plaćanja šteta na stvarima uzrokovanih nepoznatim motornim vozilom postojati tek od tog datuma.
