Uvođenje novih dodatnih utvrđivanja novo pronađenih krvnih grupa kod testiranja kompatibilnosti krvi davatelja i primatelja u velikom postotku smanjuje komplikacije davanja transfuzije
U današnjem članku podsjetit ćemo čitatelje na krvne grupe. No, u isto vrijeme spomenut ćemo i novosti koje su vezane za proširenje i pronalaženje novih krvnih grupa koje su važne i kod davanja krvi pacijentima kojima je potrebna, a spomenut ćemo i određena patološka stanja koja su vezana uz novootkrivene krvne grupe.
Danas je manje-više poznata podjela krvnih grupa u ABO sustavu i u sustavu Rh faktora.
Prema podacima Međunarodnog udruženja transfuziologa, postoji 30 antigena (nositelja krvne grupe) koji se nalaze na membrani eritrocita. Sami antigeni su ili proteini (bjelančevine) ili ugljikohidrati koji su vezani na lipide (masnoće) i proteine koji se nalaze na membrani eritrocita. Kada sam svojedobno bio radio u Institutu za transfuziologiju, krvne grupe smo određivali samo u ABO i Rh sustavu. Za utvrđivanje odgovarajuće doze krvi koja se davala pacijentu, radili smo interakcije između eritrocita davatelja i plazme primatelja i plazme davatelja i eritrocita primatelja. Ako je nalaz bio negativan, tu dozu krvi smo davali primatelju. No, i tada je postojalo pravilo da se kod primatelja radila biološka proba, i to tako da se prvo davala manja doza krvi pa bi se zaustavila transfuzija da se vidi kako će pacijent na tu krv reagirati. To su bila osnovna pravila. I tada se znalo da postoji još i Kelly sustav krvnih grupa, ali to se nije testiralo u praksi. Nakon toga su pronađene i krvne grupe (antigeni) u MN i Duffy sustavima. Godine 2012. u suradnji znastvenika Amerike, Francuske i Japana pronađene su još dvije skupine krvnih grupa i to Langereis i junior. Mnogi će se pitati zašto je to važno. Jer se u dosadašnjem testiranju i primjeni transfuzije nije vodilo računa o tome te je dolazilo do komplikacija kod pacijenata. Mnogi će reći da je to relativno mali broj komplikacija, ali na cjelokupnu populaciju te komplikacije se događaju na tisuće pacijenata. Ovo poznavanje uveliko poboljšava i rezultate kod transplantacije organa jer se smanjuje odbacivanje organa kod primatelja.
Uvođenje novih dodatnih utvrđivanja novo pronađenih krvnih grupa kod testiranja kompatibilnosti krvi davatelja i primatelja u velikom postotku smanjuje komplikacije davanja transfuzije te rezultate kod transplantacija organa.
Još jednom ćemo ponoviti da se danas kada je u pitanju transfuzija krvi (transplantacija tečnog tkiva) vrlo rijetko daje kompletna (puna) krv, već se koristi terapija krvnim komponentama. Pacijentu se daje samo ono što mu nedostaje. Znači, dajemo mu ili eritrocite ili leukocite ili trombocite, a iz krvne plazme se koriste gamaglobulini, derivati koji učestvuju u zgrušavanju krvi. Na kraju naglasimo da se transfuziologija, kao i druge medicinske grane razvijaju kako bi pacijentima mogli sve više pomoći i to na najbolji način sa smanjenjem sekundarnih komplikacijama.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na: [email protected]
