Deregulacija uvjeta i tarifa, taj dan "D" hrvatskog osiguranja od automobilske odgovornosti (obvezno osiguranje), kao što se u osigurateljnim krugovima i očekivalo, nije donio ništa revolucionarno. Što se više bližio, naslovi o toj temi u dnevnom tisku i ostalim medijima postajali su sve rjeđi. Pokazalo se da su i nadležna tijela državne vlasti (HANFA) sklonija evoluciji i postupnom uvođenju slobodnog formiranja uvjeta i tarifa, zbog čega su u vrijeme najžešćih najava senzacionalnih tarifnih promjena "ohladili" užarenu atmosferu izjavom da nema mjesta znatnijem sniženju cijena, jer su i sadašnje nedostatne za korektno plaćanje šteta nastalih temeljem preuzetih rizika vozačke odgovornosti za štete iz prometnih nezgoda. Zasigurno su u vidu imali i očekivano i nužno povećanje minimalnih osiguranih svota, što je neophodno, kako bismo se priključili krugu EU zemalja s koliko-toliko adekvatnim osiguranim svotama, a ne ostali među onima koje oštećenicima, unatoč obveznom osiguranju od autoodgovornosti, ne osiguravaju potpunu naknadu pretrpljene štete. Tako se dogodilo da " plavuše", kojima se najavljivala veća premija, mogu mirno spavati. Jedna od njih, koja se najavljenih pojava ipak pribojava (jer, kaže, "osigurateljima nije za vjerovati"), tvrdi da bi svako a priori utvrđivanje tarifa ovisno o spolu osiguranika bilo kršenje ustavnog načela o jednakosti spolova. Pri ovoj tvrdnji poziva se na situaciju u EU zemljama u kojima je upravo u tijeku žestoka borba za tarife seksualno neutralne, a ovisne isključivo o objektivnim pokazateljima (rizik grupe) kako se ponaša rizik i koje posljedice ima. Doista, razne udruge potrošača u nekim EU zemljama (primjerice, trenutno vrlo aktualno u Belgiji) žestoko ustaju protiv tarifa pojedinih osiguratelja koje se osnivaju na diskriminaciji spolova. Takvih tarifa ima kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, kod osiguranja života, zdravstvenog osiguranja, čak i kod osiguranja stanova. Argument osiguratelja, koji nastoje zadržati povijesno naslijeđe tarifa ovisnih o spolu, da će prihvaćanjem uniseks tarifa dobivati lošiji rizik, čak i iz inozemstva (stranci bi, zahvaljujući slobodi osigurateljnog tržišta, mogli doći osigurati se po seksualno neutralnim tarifama, ako im to odgovara), potrošačke udruge demantiraju tvrdnjom da su osiguratelji isti scenario prognozirali i kad je bio uveden zakon o zabrani nasljedno-genetičkih ispitivanja u svrhu ocjene rizika u osiguranju života i u zdravstvenom osiguranju (1992.g.), pa ipak se ništa lošega nije dogodilo. E, pa umirenja radi naše čitateljice, doista postoji mala opasnost da se u Hrvatskoj pojavi seksualno (a priori) diskriminirajuća tarifa obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Čak ni kod onih osiguratelja koji bi relevantne podatke o utjecaju spola vozača na nastanak šteta negdje u inozemstvu htjeli uporabiti za tarife u Hrvatskoj. Uostalom, već je HANFA javno i mudro odgovorila da će inozemni statistički podaci moći biti korišteni samo ako su relevantni i za Hrvatsku. Jesmo li u pravu - uskoro će se vidjeti.