Hrvatski Sabor je , po hitnom postupku , 9. prosinca 2005. g. donio dva nova propisa iz oblasti osiguranja : Zakon o osiguranju i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu . Hitnoća se pravda potrebom što bržeg usuglašavanja našeg pravnog sustava osiguranja s onim Europske unije . Naravno , hitnoća , pogotovo ona nepotrebna , ide na uštrb kvalitete . Oba propisa su prošla tako reći bez ozbiljnije rasprave struke , a i ono malo primjedbi što je pristiglo - nije prihvaćeno . No , što je tu je . Slijedimo greške onih koji su to činili prije nas . A to znači da uskoro možemo očekivati izmjene i dopune odnosno prilagodjavanje donešenih propisa potrebama svakodnevnog života . Prvi propis , Zakon o osiguranju , kojega u šatri zovu i Veliki zakon , sustavni je propis koji rješava statusni položaj subjekata osigurateljnog tržišta . Njime se propisuje potreban kapital , osnivanje i odnosi u osiguravajućem društvu , potrebne pričuve ,gospodarenje sredstvima osiguranja , kontroling Države nad osiguranjem , uloga aktuara , organiziranje interne kontrole , položaj posrednika i zastupnika u osiguranju , itd. Za naše tradiocionalne navike Zakon je prilično kompliciran , pa se kaže da će prvi put propis tumačiti ne pravnici nego matematičari s posebnim znanjem aktuarske matematike ( izračuni pragova solventnosti , potrebnog kaiptala , tarifa i sl. ). Za naše je čitatelje ipak važniji Zakon o obveznim osiguranjima u prometu , kojega - da bi se razlikovao od Zakona o osiguranju - zovu i Mali zakon , a koji uredjuje materiju obveznih osiguranja , što je inače dosada bilo inkorporirano u Zakon o osiguranju . Taj Zakon donosi nekoliko novina koje zasigurno idu u prilog vozaču , osiguraniku odnono oštećeniku . Naravno , ovdje je premalo prostora za prikaz svih promjena . Navodimo samo par najznačajnijih : l. uvodjenje liberalizacije tržišta obveznih osiguranja , što znači slobodno odredjivanje uvjeta osiguranja i tarifa osiguranja , bez miješanja države . Ovo je odgodjeno za dvije godine , radi potrebe da se za slobodno tržište pripreme svi sudionici , osiguratelji , vozači i Država ..2.povećanje minimalnih osiguranih svota : za osobna vozila iznosi na koje se mora ugovoriti osiguranje su minimalno : 3,5 milijuna za štete na osobama ( ozljede , smrt ) , a 1,5 za štete na stvarima . Za teretna vozila i autobuse : 6,5 milijuna za štete na osobama i 3,5 milijuna za štete na stvarima . 3. Definiranje rokova u kojima osiguratelj mora riješiti odštetni zahtjev : osiguratelj je dužan kod imovinskih šteta u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili dati primjerenu ponudu naknade štete ili poslati oštećenome obrazloženi odgovor i navesti razloge zbog kojih štetu ne može riješiti . Kod neimovinskih šteta ( ozljede , smrt ) rok je 30 dana . Uvodjenje ovih rokova prati i odfredba da oštećeni ne može tužiti osiguratelja prije njihovog isteka , jer je tužba preuranjena . 4. Pravo na naknadu šteta na stvarima kod šteta od nepoznatih vozila , uz uvjet da je iz iste prometne nesreće osiguratelj već nekome platio naknadu za ozljede . Drugim riječima , u takvim slučajevima oštećeni će imati pravo i na naknadu štete na oštećenom ili uništenom vozilu , što dosada nije imao pravo , ali uz odbitnu franšizu od 3,750 k . 5. Osnivanje informacijskog centra , pri Hrvatskom uredu za osiguranje , u koji će se prikupljati i poslije distribuirati podaci o vozilima , osiguranjima , zapisnici policiej o nesrećama i sl. 6. Odredbe o rješavanju šteta koje su nastale u inozemstvu ili šteta inozemaca u Hrvatskoj , sukladno IV EU-direktivi , no , odredbe će se primjenjivati nakon našeg pristupa u punopravno članstvo EU .