Kupovanje vozila za osobnu uporabu preko obrta ili trgovačkog društva nije više podloga za odbijanje pretporeza, što znači da takvi porezni obveznici moraju plaćati PDV


Novi propisi o PDV-u ne samo da su povećali stopu PDV-a, već su smanjili i broj onih koji su imali pravo odbiti pretporez na vozilo ili druga dobra i usluge u svezi s vozilima. Time su se te kategorije poreznih obveznika našle u novoj situaciji glede osiguranja. Naime, prema odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (objavljen u narodnim novinama br. 22/2012), porezni obveznik ne može odbiti pretporez za nabavu i najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz, uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima, osim ako se radi o osobnim vozilima koja se koriste za obuku vozača, testiranje vozila, servisnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, prijevoza umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju.

Dakle, kupovanje vozila za osobnu uporabu preko obrta ili trgovačkog društva nije više podloga za odbijanje pretporeza, što znači da takvi porezni obveznici moraju plaćati PDV. To pak znači da ta vrsta osiguranika osigurateljima čini novu i drugačiju kategoriju od onih kojima kod sklapanja ugovora o kasko osiguranju osiguratelji u vrijednost vozila nisu uračunavali PDV.

Drugim riječima, oni su osigurateljima u slučaju štete postali skuplji za 25%  u odnosu na vrijeme prije uvođenja nove stope i novog ograničenja po gore citiranim propisima. Nije stoga čudno da su neki osiguratelji svojim osiguranicima, kako tvrdi naš čitatelj, obrtnik  J.Ž., najavili promjenu starog, još uvijek važećega, ugovora o kasko osiguranju. Promjena se sastoji u zahtjevu osiguratelja da se premijska osnovica poveća za stopu PDV-a, kojega sada osiguranici ne mogu odbiti kao pretporez, a to znači da ga i osiguratelji kod neplaćanja šteta ne mogu osiguraniku odbiti.

Dakle, radi se o novoj situaciji koju Zakon o obveznim odnosima naziva povećanje rizika tijekom trajanja ugovora o osiguranju. Sukladno st. 4. čl. 938. Zakona o obveznim odnosima, „ako je povećanje rizika toliko da bi osiguratelj sklopio ugovor samo uz veću premiju da je takvo stanje postojalo u trenutku sklapanja ugovora, on može ugovaratelju osiguranja predložiti novu stopu premije.“

Zakon je, dakle, uporabio izraz „može“, što znači da osiguratelj može, ali i ne mora tražiti povećanje premije po starome ugovoru (neki su već najavili da neće tražiti izmjenu ugovora i povećanje premije i da će štetne posljedice novih propisa o PDV-u snositi sami).

Ako osiguratelj doista zatraži izmjenu ugovora i povećanu premiju, ugovaratelj osiguranja ne mora pristati na novu povećanu premiju. Ako to ne učini u roku od 14 dana od dana  primitka osigurateljeva prijedloga, prema odredbi st. 5. čl. 938. Zakona o obveznim odnosima „ugovor prestaje po samom zakonu.“