Hrvatski sabor donio je Zakon o obveznim odnosima, koji je objavljen u Narodnim novinama broj 35/05. Zakon će stupiti na snagu 1. siječnja 2006. g. S obzirom da se radi o vrlo važnom propisu koji regulira položaj vozača kao štetnika i položaj oštećenih osoba, a donosi i važne novine u ugovoru o osiguranju, to ćemo u nekoliko nastavaka upoznati naše čitatelje s najvažnijim novinama iz novog Zakona, koje im mogu biti od koristi u svakodnevnom životu. Novi Zakon daje novu definiciju štete, po kojoj (čl. 1046) "šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla dobit), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta)." Odgovornost za štete uzrokovane motornim vozilom detaljnije je razrađena. Novi Zakon definira motorno vozilo (čl. 1068): "Motorno vozilo je vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje...", a sastavnim dijelom vozila smatra se "i s njime povezana prikolica". Prijašnju odredbu zakona o odgovornosti za štete u "pokretu" zamijenila je odredba Zakona po kojoj se smatra da je motorno vozilo u "pogonu" kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje (ovim je riješena za naše krajeve vrlo važna dilema: odgovornost štete uzrokovane zbog toga što je vozilo, ostavljeno na parkingu, zbog popuštanja kočnica oštetilo druga vozila; sada je jasno da je i to šteta od motornog vozila). Važnija je, međutim, promjena po kojoj sada za štetu od motornog vozila "odgovara njegov vlasnik" (čl. 1069.), dok je prije odgovarao njegov "imalac". Za štetu uzrokovanu trećim osobama (pogonom dva ili više vozila) vlasnici i suvlasnici motornih vozila odgovaraju solidarno (za treće osobe, dakle, nije bitno tko je kriv za nezgodu odnosno štetu); a trećim osobama po zakonu ne smatraju se vlasnici, ni neovlašteni korisnici niti osobe zadužene u vezi pogona motornog vozila. Ako se radi o neovlaštenom korištenju motornog vozila, tada umjesto vlasnika i po istim načelima odgovara neovlašteni korisnik (čl. 1070.), a neovlaštenim korisnikom smatra se "osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena...". Odštetna odgovornost vlasnika postoji uvijek prema suputnicima, dakle, osobama koje se prevoze motornim vozilom (čl. 1071.). Glede odgovornosti za štetu koje te osobe pretrpe na stvarima, vlasnik odgovara samo za štetu na stvarima koje te osobe "nose na sebi ili sa sobom", dakle, isključene su štete na stvarima primljenim radi prijevoza. Važno je napomenuti da se odgovornost prema suputnicima ne može unaprijed ograničiti ili isključiti. Takva ugovorna odredba bila bi po Zakonu ništetna (iz prakse: najčešći slučajevi koji su se isključivali iz odgovornosti bile su tzv. uslužne vožnje ili vožnje autostopista). Odgovornost u slučaju sudara pogona dvaju ili više vozila za štetu koju pretrpe sudionici takvog štetnog događaja, dakle vozači, odgovara se po načelu krivnje (čl. 1072), a ako postoji obostrana krivnja "svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje".