Što se tiče ugovora o osiguranju novi Zakon o obveznim odnosima pojednostavnljuje sklapanje ugovora o osiguranju određujući da je oblik (forma) ugovora o osiguranju - konsenzus. Ugovor je sklopljen kad je "ponuda o osiguranju prihvaćena" (čl. 925). Ponuditelj je budući ugovaratelj osiguranja, a ponudu prihvaća osiguratelj. I ovdje vrijedi odredba članka 256. po kojoj slanje kataloga, prospekata, cjenika itd. ne znači ponudu. No, osiguratelj može odrediti da je to ponuda za sklapanje ugovora, u kom slučaju će osiguratelj biti ponuditelj. Iznimka od načela konsensualnosti ugovora o osiguranju jeste ugovor o osiguranju osoba (osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i osiguranje života) za koji se traži pismeni oblik u obliku obostrano potpisane police osiguranja. Ovo je suprotno dosadašnjoj praksi kad se ugovor o osiguranju života sklapao putem ponude i kad je polica koju je izdavao osiguratelj ujedno bila akt prihvaćanja ponude, zbog čega polica osiguranja života nije morala biti potpisana od strane ugovaratelja osiguranja. No, praksa će vjerojatno naći izlaz iz ove neugodne i nepraktične zakonske odredbe. Jedna od osnovnih i vrlo važnih obveza ugovaratelja osiguranja jest prigodom sklapanja ugovora o osiguranju prijaviti osiguratelju sve okolnosti bitne za ocjenu rizika. Prijava mora biti točna i potpuna. Namjerno kršenje ove obveze ima za posljedicu ništavost ugovora, ako to zahtjeva osiguratelj. Novina kod ove obveze jest obveza osiguratelja da isplati osigurninu, ako se događaj zbio do dana poništenja ugovora (čl. 932). Odredba je na liniji pogodovanja nesavjesnog ugovaratelja i odstupa od svih poznatijih rješenja u modernim zakonima o osiguranju. Štovište, izgleda da zakonodavac nesavjesnog ugovaratelja (prevare i sl.) stavlja u povoljniji položaj od savjesnog, koji u slučaju nepotpune i netočne izjave o bitnim okolnostima kod nastanka slučaja raskida ugovora ima pravo samo na srazmjernu osiguraninu (čl. 933. st. 4 Zakona). Druga važna obveza ugovaratelja osiguranja jeste plaćanje premije osiguranja. Posljedice neplaćanja premije mogu biti prestanak ugovora o osiguranju ili pak pravo osiguratelja da sudskim putem traži naplatu dužne premije. Po starom zakonu osiguratelj nije imao pravo utuženja dospjele premije osiguranja života. Novi Zakon tomu dodaje i osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (čl. 937. st. 5). Znači, po novom Zakonu (čl. 969.) osiguratelj sudskim putem ne može naplatiti premiju kod osiguranja života (što je i razumljivo s obzirom na najčešću štednu varijantu toga osiguranja) i kod osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (što je apsolutno novina koju ne nalazimo niti u jednom suvremenom zakonu o osiguranju i što će toj vrsti osiguranja zasigurno uzrokovati stagnaciju, odnosno zakomplicirati njezino ugovaranje.)