Duboko zarivenog krpelja koji put je nemoguće odstraniti u cijelosti, jer mu se glava lako odvoji od tijela i ostane zabijena u koži, međutim to nije razlog za brigu, jer će zdrav organizam sam izbaciti glavicu nakon nekoliko dana
Kraj zimskih mjeseci je vrijeme kada svi vlasnici pasa počinju razmišljati o tome kako zaštiti svog ljubimca od krpelja. Dani postaju duži pa tako i šetnje sa psom, a i mnogo češći su izleti u prirodu. Vlasnici pasa i mačaka uglavnom znaju za ovaj problem, pa je sada vrijeme kada treba poraditi na preventivi kako naš ljubimac uopće ne bi pokupio krpelja. Ako ga ipak sakupi u nekakvom grmu, treba ga odmah odstraniti ili aplicirati neko od insekticidnih sredstava, pa će otpasti sam. Duboko zarivenog krpelja koji put je nemoguće odstraniti u cijelosti, jer mu se glava lako odvoji od tijela i ostane zabijena u koži, međutim to nije razlog za brigu, jer će zdrav organizam sam izbaciti glavicu nakon nekoliko dana. Na tom mjestu formirat će se akna i nakon nekoliko dana krastica koja će otpasti. Ukoliko je vaš ljubimac kooperativan, možete pokušati iščačkati glavicu sterilnom injekcijskom iglom ili potražite pomoć veterinara.
Vrlo često su vlasnici pasa u strahu da će se krpelj zarinuti pod kožu psa i "otputovati" u dublja tkiva, no to se ne događa. Ono što ponekad ostane nakon skidanja krpelja je samo njegov usni aparat, odnosno čeljust.
Parazitski krpelji spadaju u skupinu arachnide (pauci), a razlikuju se od insekata po tome što nemaju krila. Odrasli oblik krpelja ima četiri para nogu, a glava, prsa i trbušni dio spojeni su u jednu cjelinu. Krpelji nisu dlakavi, u promjeru mogu imati do jednog centimetra. U osnovi krpelje dijelimo na tzv. "meke" i "tvrde". Kod nas većinu problema stvaraju tvrdi krpelji iz skupine Ixodide.
Razvojni krug krpelja zahtjeva tri toplokrvna domaćina, dok su se neki tako dobro adaptirali da mogu zatvoriti razvojni krug sa samo jednim domaćinom. Krpelji uglavnom nisu vrsno specifični, što znači da im je sasvim svejedno hoće li se zakačiti na psa, mačku, čovjeka ili neko drugo toplokrvno biće.
Iz jajašca krpelja razvije se larva koja je prvi oblik krpelja koji već mora parazitirati na životinji kako bi se pretvorila u nimfu. Larva se na sisavcima hrani 3 do 12 dana i zatim padne na tlo. Iz larve se u roku od 4 dana razvije nimfa koja će parazitirati na životinjama 3 do 10 dana i ponovno će pasti na tlo.
Nimfa na tlu može biti od 17 pa sve do 100 dana i zatim se pretvara u adultni oblik. Adult- odrasli krpelj može živjeti i 19 mjeseci, a zrela ženka izleći će od 2000 do 8000 jajašca.
Ako se razvojni krug prekine, krpelj može preživjeti dugi period i hibernirati cijelu zimu. Razvojni krug obično je kompletiran u roku od jedne godine, ali se može prolongirati i na period od 3 godine. Kada padnu sa domaćina krpelji migriraju na grmlje i tamo čekaju sljedeću priliku za svoj razvoj, odnosno vašeg psa ili mačku koji će se očešati o grm i pokupiti cijelu vojsku napasnika. Isto tako krpelj će se drage volje prikopčati i na vas, pa poslije šetnje u šumi treba prekontrolirati i kućne ljubimce i djecu pa i vas same. Posebno pozorno treba pregledavati dijelove tijela gdje je koža tanja i mekša, a to su kod pasa trbuh, prepone, pazusi , koža kapaka te područje između prstiju. Kako pas obično u grmlje prvo gurne glavu, najčešće krpelja nađemo upravo na njušci, očnim kapcima, uškama.
Krpeljima na grmlju ne smeta hladnoća, ali su osjetljivi na direktnu sunčevu svjetlost te na velike količine kiše. Neke vrste krpelja mogu se naseliti u zatvorenim prostorima kao što su boksovi za pse pa i vaš stan.
