Ne pravdajući vrlo često neprofesionalno i nekorektno ponašanje osiguratelja u oblasti naknade štete oštećenim osobama temeljem tuđe police osiguranja od automobilske odgovornosti izgleda da smo bar dio krivice za 28% odštetnih zahtjeva iz prometnih nezgoda, koji završe pred sudom dužni pripisati nekorektnosti štetnika. Ta nekorektnost ponekad proizlazi iz inata ("e baš mu neću priznati odgovornost", "pokazat ću ja njemu", "namučit će se dok dobije pare" itd.), a ponekad iz neznanja. Pri tome štetnici ili navodni štetnici zaboravljaju da je obvezno osiguranje uvedeno prvenstveno radi trećih osoba. Da bi to pravo ostvarili zakonodavci u svim europskim zemljama daju im pravo na tzv. izravnu tužbu prema osiguratelju. To isto čini i naš Zakon o osiguranju, koji u članku 87. stavak I. određuje: "Oštećena osoba ima pravo podnijeti odštetni zahtjev izravno društvu za osiguranje". Drugim riječima, to znači da oštećeni ne mora komunicirati sa štetnikom. Kad tuži - ne mora tužbom obuhvatiti i štetnika. Odnos između oštećenoga i osiguratelja reguliran je spomenutim zakonskim propisom. Odnos između osiguranika-štetnika i njegovog osiguratelja je drugi odnos, reguliran uglavnom ugovorom o osiguranju odnosno uvjetima osiguranja. A ti uvjeti također predviđaju pravo osiguratelja da samostalno riješi pitanje obveze naknade štete po polici svoga osiguranika. Neshvaćanje ove pozicije oštećene osobe, doista može dovesti do otežavanja naknade pretrpljene štete. U konkretnom primjeru osiguranik R. I. piše svome osiguratelju, čiji ga je djelatnik samo pozvao da podnese "Izjavu osiguranika o prometnoj nezgodi" odnosno da ispuni priloženi formular istoga naziva, vehemento reagira ovako: "U prilogu vam vraćam pismo i izjavu koja je nedavno iz vaše kuće stigla na moju adresu. Zaista me veseli drskost, kako si bilo tko u vašoj kući uzima za pravo da mene smatra krivcem za neku prometnu nezgodu... Koliko se ja razumijem u poslove osiguranja nitko nije od Boga dan, da bez moje privole ili pravomoćnog sudskog rješenja, preda nekome kvazi "oštećenome" broj moje police i adresu stanovanja. Ako to u vašoj kući nije tako onda ljubazno molim da mi HITNO dostavite broj police i adresu stanovanja navedenog Č. M. kako bi mogao podnijeti prijavu oštećenja na račun njegove police. Iskreno mislim da je potpisana M. B. napravila tešku povredu radnih dužnosti i da je bez diskusije zaslužila prestanak ugovora o radu u vašoj kući. Nemam namjeru i ne mogu se boriti protiv mafije u vašoj kući ni protiv mafije u policiji. Što mogu? Mogu o svemu obavijestiti zainteresiranu javnost...". Eto, mi smo se usudili ustvrditi da spomenuti vozač nije u pravu i da o tome, prije njega, izvijestimo javnost. No, njegov slučaj je prilično tužan i ilustrativan primjer neznanja, koje ga dovodi do potpuno krivih zaključaka. Osiguratelj kojemu se s odštetnim zahtjevom obratio vozač koji tvrdi da je oštećen mora ispitati sve okolnosti nastanka nezgode, pregledati sve isprave i ostale dokaze među kojima izjave osiguranika o okolnostima nastanka štetnog događaja nije najmanje važna. No, ta izjava nije i jedini dokaz kojega osiguratelj mora uzeti u obzir. Osiguratelj je dužan i ovlašten potruditi se da utvrdi pravo činjenično stanje i, ako ono opravdava zaključak o krivnji odnosno odgovornosti njegovog osiguranika, oštećenome isplatiti naknadu štete, bez obzira što osiguranik tvrdi da nije kriv odnosno da nije odgovoran za štetu. Naravno, osiguraniku ostaje mogućnost dokazivanja da je osiguratelj postupao zlonamjerno s ciljem da ga izigra i ošteti. Ako to dokaže, ima pravo od osiguratelja zahtijevati naknadu štete koja mu je nastala terećenjem njegove police osiguranja. U protivnom, zabrana osiguratelju da obradi i isplati odštetni zahtjev onemogućila bi ispunjavanje svrhe obveznog osiguranja, a to je: dati naknadu štete oštećenome koji na to ima pravo.