Euro se nikako ne može stabilizirati. Što god da se dogodi, uvijek je euro predmet rasprodaje. Svaki izgovor dobar je da bi se euro prodao, a kupci su sve više razočarani. Izgleda da je normalna dnevna rutina za europske dealere postala doći na posao, popiti kavu, prodati euro i onda čitati novine dok se ne pojave prvi Amerikanci oko 13 sati po našem vremenu. Poslije toga euro je predmet zatvaranja pozicija i obično nije miljenik sreće. Navečer, pak, kad Europe ode kući, Amerikanci odlučuju o daljnjoj sudbini. Obično se dogodi da "guys" krenu u lov na stop/loss naloge i tako dodatno pokvare svako veselje kupcima eura. Ovakvo ponašanje do sada se isplatilo velikim bankama (većina njih radi 24 sata na deviznom tržištu ili ima mrežu banaka oko svijeta-obično imaju centralu u Europi, te banku u SAD, Australiji, Hong Kongu ili Sinagpuru). Veliki igrači na deviznom tržištu su Deutsche Bank, Citibank, Bank of America, American Express, Societe Generale, United Bank of Switzerland, West LB, ABN-Amro, Commerzbank te investicijske banke kao Merrill Lynch, Goldmann-Sachs, Lehmann Brothers, Solomon Brothers ili Bear Stearns. U posljednje vrijeme sve više se na tržištu spominju "Chinamen" ili Kinezi po domaći. Oni su pak veliki igrači s opcijama, što znači da brane neku razinu ili je napadaju, zavisi od toga imaju li call ili put opcije. Veliki fondovi također su često prisutni, ali oni svoje naloge izvršavaju putem više banaka pa je teško pravovremeno vidjeti koliko su angažirani. S vremena na vrijeme, tržište potresu Banque d'France ili Bundesbank koje se u pravilu pojavljuju kao kupci eura kada prebrzo pada, te s manjim iznosima pokušavaju ublažiti eurov pad. Te banke kupovine eura nazivaju "commercial buying" ali tržište je odavno prepoznalo pravi cilj takvih kupovina kao tihu podršku zajedničkoj valuti. Veliki grači obično nastoje uhvatiti tržište "na krivoj nozi" pa kad je euforija kupovine ili prodaje najveća, odjednom se pojave na tržištu s velikim iznosima i natjeraju tržište da promijeni mišljenje. Dok se tržište osvijesti, tečaj je već daleko od onog kamo ga je tržište guralo. Mnogi pritom ostanu kratkih rukava, jer se tržište vrlo brzo pomiče. Stoga je oprez zakon na deviznom tržištu. Prošlog je tjedna zasjedala Europska centralna banka i suprotno prognozama mnogih, nije smanjila kamatne stope. To je u svakom slučaju naštetilo euru, a ECB i dalje smatra da je njena glavna zadaća isključivo održati stabilnost cijena unutar Europe. "Wait-and-see" ili čekaj i gledaj taktika i dalje je na repertoaru ECB-a. Ako uzmemo u obzir da su prognoze rasta bruto nacionalnog proizvoda u Europskoj zajednici ovih dana smanjene, nije teško zaključiti da je tržište razočarano. Stoga je euro na klizavom terenu s dobrom podrškom tek na razini 87 centi. Stabilniji će postati tek ako opet prijeđe razinu 90 centi. Američki dolar, usprkos teškoćama američkog gospodarstva, i dalje je tražena roba na tržištu. Upravo je nevjerojatno da je dolar ojačao prema većini valuta zemalja čije gospodarstvo je u mnogo boljem položaju nego američko. Za jedan dolar može se dobiti više od 1,73 švicarska franka i više od 1,56 kanadskih dolara. Istovremeno jedna funta vrijedi samo 1,4350 dolara a jedan australski dolar samo 50,5 američkih centi. Ipak, gledajući na malo duži rok, dolar će najvjerojatnije početi tonuti, ponajprije prema euru, zatim prema funti i kanadskom dolaru. Statistički podaci iz SAD sve više ogoljuju Greenspanovu "celofansku" retoriku. Predsjednik FED-a u svojim posljednjim izjavama umotavao je loše vijesti u celofan jer su ga mnogi krivili za sadašnju krizu američkog gospodarstva. Kako bilo, istina se sve više pokazuje u svoj svojoj ružnoći. Američko gospodarstvo je u recesiji, samo to treba glasno izreći. Hrvatska kuna i dalje je valuta za kojom mogu čeznuti u mnogim zemljama. Njen je trend u slijedećim mjesecima jednoznačan-kuna ima trend jačanja.