Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu među slučajeve gubitka prava iz osiguranja dodan je i novi slučaj – slučaj uzrokovanja štete obijesnom vožnjom.
Često puta smo (bili) svjedoci nepotrebnog ugrožavanja života ljudi radnjama pojedinih vozača, koje su izazivale zgražanje i neodobravanje. Nažalost, nerijetko su posljedice takvih radnji bile tragične: prometne nesreće, mrtvi i ozlijeđeni, velika materijalna šteta. Počinitelji su doduše bili kazneno gonjeni, ali, u konačnici, nisu materijalno osjetili posljedice toga svoga (ne)djela, jer je njihova odgovornost bila pokrivena obveznim osiguranjem od odgovornosti za štete uzrokovane motornim vozilom. To pak znači da su svi vozači solidarno plaćali obijesnost i nesavjesnost takvih vozača.
Zato je konačno bilo vrijeme da se za takve vozače i u osigurateljnom smislu stavi ograda: odsada će sami snositi dio štete koju uzrokuju svojom obijesnom vožnjom trećim osobama. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 76/2013,od 21.06.2013.), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. g., člankom 12. izmijenjen je čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na način da je među slučajeve gubitka prava iz osiguranja dodan i novi slučaj – slučaj uzrokovanja štete obijesnom vožnjom.
Mora se raditi o kaznenom djelu obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je donesena pravomoćna sudska presuda. Odredba je dakle savršeno jasna i precizna. A kazneno djelo obijesne vožnje u cestovnom prometu definirano je čl. 226 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 i 144/12). To kazneno djelo čini sudionik prometa vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi, ili droge ili psihoaktivnih lijekova, ili vozeći u zabranjenom smjeru, ili pretičući na nepreglednom mjestu kolonu vozila, ili vozeći brzinom koja prelazi pedeset kilometara iznad dopuštene u naseljenom mjestu ili području s naznačenim ograničenjem brzine i time izazove opasnost za život i tijelo ljudi.
Dakle, takvi vozači izgubit će pravo na osigurateljnu zaštitu. Doduše, ne u cijelosti. Naime, čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu gubitak prava iz osiguranja za ovaj slučaj predviđen je najviše do iznosa od 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem izvješću Državnog zavoda za statistiku. Za taj će iznos osiguratelj imati pravo regresa prema svome osiguraniku koji je počinio kazneno djelo obijesne vožnje u cestovnom prometu.
