Ako je smještaj i hranu pružio sam poslodavac u okviru svoje djelatnosti, tada se obavljanje tih usluga smatra obavljanjem usluga uz naknadu u smislu članka 8. stavka 3. Zakona o PDV-u, pri čemu je porezna osnovica ukupni trošak obavljanja tih usluga

 

Prema članku 7. st. 35. Pravilnika o porezu na dohodak koji je na snazi od 01. siječnja 2018. (NN 10/17, 128/17), troškovi smještaja i prehrane sezonskih radnika ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

  • radnik s poslodavcem ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove u skladu s propisima koji uređuju radne odnose,
  • mjesto rada je u sjedištu poslodavca ili njegove poslovne jedinice, a izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika (pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara),
  • računi o obavljenim uslugama smještaja i prehrane glase na poslodavca i podmireni su bezgotovinskim putem,
  • ukoliko je smještaj i/ili prehrana organizirana kod samog poslodavca, o tome poslodavac kao dokaz mora osigurati odgovarajuću, vjerodostojnu dokumentaciju.

Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, troškovi smještaja i prehrane radnika smatraju se primicima od nesamostalnog rada odnosno plaćom u naravi koji podliježu plaćanju poreza i doprinosa.

U smislu Zakona o PDV-u i sukladno mišljenju Porezne uprave od 23. ožujka 2018. godine:

  • Predmet oporezivanja PDV-om je u skladu s čl. 4. st. 1. točkom 1. i 3. Zakona o PDV-u (NN od 73/13 do 115/16) isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
  • Isporukom dobara uz naknadu smatra se prema čl. 7. st. 3. Zakona o PDV-u korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez.
  • Obavljanjem usluga uz naknadu u skladu s čl. 8. st. 3. točkom a) i b) Zakona o PDV-u smatra se korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, za koja je u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez te obavljanje usluga bez naknade od strane poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanje njegove djelatnosti.
  • Čl. 58. st. 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporeza) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Prema tome, pružanje usluga smještaja i prehrane radnika ne smatra se uslugama koje su obavljene u svrhu oporezivih transakcija poreznog obveznika, pa porezni obveznik nema pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima za obavljene usluge smještaja i prehrane za te radnike. Ako je smještaj i hranu pružio sam poslodavac u okviru svoje djelatnosti, tada se obavljanje tih usluga smatra obavljanjem usluga uz naknadu u smislu članka 8. stavka 3. Zakona o PDV-u, pri čemu je porezna osnovica ukupni trošak obavljanja tih usluga.