Ovih dana svjedoci smo mnogobrojnih prirodnih katastrofa: uragani, tornada, poplave i to ne samo tamo gdje su se uobičajeno javljali i do sada . Nova su pojava i u područjima u kojima su dosada bili nepoznati ( tornada u Rumunjskoj , učestale pijavice u mediteranskim zemljama , velike poplave u cijeloj Europi) . Katastrofom se obično nazivaju dogadjaji koji uzrokuju velike prostorno koncentrirane štete , vremenski povezane , koji se neredovito ili rijetko pojavljuju, , njihovo nastupanje je teško unaprijed predvidjeti , pogadjaju veliki broj ljudi , a sanacija posljedica traje godinama. Za njih vrijedi načelo: mali stupanj učestalosti/velike štete. Navedene značajke mogu ispuniti potresi , poplave , ali i mraz , suša , oluja Tendencija povećanja broja prirodnih katastrofa u svijetu je očigledna i stalna : prema dostupnim podacima do 1987.g. bilo je godišnje prosječno 130 katastrofa , da bi se njihov broj u 2001. povećao na 315 , 2002.g. na 344 . Kako je broj pogodjenih vrlo velik , uzrokuju štetu ne samo pojedincu nego i cijelom društvu . . Najnovije procjene govore da će šteta od uragana Katrin u SAD-u doseći 35 milijardi dolara. Jedno od svakodnevnih pitanja ( pored pitanja kako tehnički zaštititi stanovništvo i imovinu ) jeste kako se ekonomski zaštititi od njihovih štetnih posljedica . S obzirom na vrlo niski stupanj disperzije tih rizika , osiguratelji ih izbjegavaju osiguravati po standardnim pravilima . Pod pritiskom reosiguratelja - postavlja se općenito problem osigurljivosti tih rizika. Država uskače i intervenira, ali to je ( u pravilu mala i nezadovoljavajuća ) samo pomoć , a ne naknada štete . Kako omogućiti ostvarenje potpune naknade štete pogodjenom stanovništvu? Ne ulazeći u model zaštite kakav primjenjuju SAD, prilagodjen njihovim potrebama i standardu, mnoge europske zemlje počinju ozbiljno razmišljati o pokriću takvih šteta na drugačiji način od dosadašnjeg. Rumunjska ozbiljno , prema dnevnim informacijama, razmatra uvodjenje obveznog osiguranja od poplava za sve vlasnike zgrada . Francuska je još prije Zakonom o osiguranju obvezala osiguratelje da pokriće poplava prošire na sve ugovore koji se odnose na osiguranje zgrada od požara i nekih drugih opasnosti , uz - jasno - pravo na dodatnu premiju . Po toj odredbi pravo na naknadu štete od osiguranja osiguranik ima samo u slučaju kad vladino povjerenstvo proglasi prirodnu nepogodu . Švicarska u nekim kantonima ima javna osiguravajuća društva , koja de facto imaju monopol na osiguranje od poplava . Slično je i u Španjolskoj: državni Consorzio osigurava - preko osiguravajućih društava - rizik poplave. Kako je kod nas? Uglavnom, rizik poplave ( za sada jedinog većeg prirodnog rizika ) osiguratelji nude kao dodatni rizik. Vrlo mali broj ljudi ima osiguranje od toga rizika. Uglavnom se osiguravaju oni koji su izravno izloženi tom riziku ,i to ne svi , čime se vrši negativna selekcija rizika , što osiguranje čini skupim . Zakonom o zaštiti od elementarnih nepogoda ( Narodne novine 73 / 97 ) predvidjen je način pružanja pomoći stradalim od prirodnih nepogoda . Zahvaljujući njemu gradjani žive u krivom uvjerenju da će im država naknaditi štetu. Kako to izgleda u praksi vidljivo je iz činjenice da je Državno povjerenstvo 2003.g. procijenilo štete od el. nepogode ( suše ) na 2,4 milijarde kn. Koliko je oštećenih dobilo naknadu - nepoznato je. Jedna od mogućnosti osigurateljne zaštite jeste stvaranje poola za osiguranje prirodnih nepogoda , uz sudjelovanje i Države , kao što to već postoji u nekim europskim zemljama . Druga je mogućnost uvodjenje obveznog osiguranja zgrada i ostale imovine od rizika prirodne katastrofe , čime bi se osigurala kakva-takva disperzija rizika i prihvatljiva premija . Ako socijalno-politički razlozi zahtijevaju uvodjenje obveznog osiguranja - i po EU pravu se isto može uvesti .Slike s TV-a i iz medija kazuju da ti razlozi i kod nas doista postoje.