Obvezno osiguranje poslodavca za nadoknadu troškova zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti, koje su provodili (premijski) osiguratelji, a kojima je to pravo s 1. siječnja 2003. g. definitivno oduzeto i preneseno na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, prvobitno je bilo zamišljeno kao osiguranje poslodavca, kojemu se putem toga osiguranja omogućavalo pokriće određenih troškova koje je imao zbog ozljeđivanja ili profesionalnog oboljenja radnika (isplaćene plaće, doprinosi i sl.). Dakle, u suštini radi se o imovinskom osiguranju (premda se vrlo često netočno naziva obveznim osiguranjem od nezgode). Za to osiguranje vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima, pa i one koje se odnose na subrogaciju ili prijelaz osiguranikovih prava prema štetniku na osiguratelja koji je isplatio odštetu (članak 93.9 Zakona o obveznim odnosima). Prema tome, osiguratelj koji je poslodavcu isplatio naknadu određenih troškova zbog ozljede radnika, ima pravo te troškove regresirati od štetnika - osobe koja je štetu uzrokovala odnosno skrivila. Najčešće se radi o slučajevima šteta i ozljeda nastalih u prometnim nesrećama. Zbog ozljede radnika u takvim nezgodama poslodavac ima određenih troškova koje mu naknađuje osiguratelj temeljem ugovora o obveznom osiguranju poslodavca za nadoknadu troškova za slučaj nezgode na radu. Taj osiguratelj isplaćene iznose ima pravo tražiti od štetnika - vozača koji je odgovoran za prometnu nezgodu i, naravno, od osiguratelja kod kojega je taj vozač imao sklopljen ugovor o (obveznom) osiguranju za slučaj štete uzrokovane uporabom motornog vozila trećim osobama. Stvar se međutim komplicira ako je za nezgodu (i štetu) kriv vozač-radnik poslodavca. Naime, u nezgodi ozljede može pretrpjeti i sam vozač-radnik. U tom slučaju poslodavac opet ima pravo od osiguratelja tražiti naknadu troškova temeljem police obveznog osiguranja poslodavca za nadoknadu troškova zbog ozljede na radu. No, osiguratelj koji je poslodavcu isplatio naknadu nastalih troškova neće od vozača-radnika, a niti od njegovog osiguratelja autoodgovornosti, moći tražiti regres iznosa isplaćenih poslodavcu, jer se u članku 939. stvak 4. određuje da, iznimno, osiguratelj nema pravo regresirati štetu od štetnika, ako je štetnik, između ostalog, radnik osiguranika. Isto pravilo vrijedi i u slučaju ozljede radnika (na pr. suputnik), ako je prometnu nezgodu uzrokovao vozač-radnik osiguranog poslodavca. U jednoj presudi Općinski sud Zagreb (broj P 2725 od 26. veljače 2001.g.) kaže: "... kako je nesporno da je štetu uzrokovala upravo djelatnica osiguranika tužitelja (osiguravajućeg društva, op. M.Č.), to je mišljenje ovoga suda, a obzirom na odredbu članka 939. stvak 4. ZOO-a, neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je isplatio svom osiguraniku temeljem police obveznog osiguranja poslodavatelja za nadoknadu troškova zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti. Tužitelj bi eventualno imao pravo ostvariti štetu od djelatnice osiguranika, da je štetu uzrokovala namjerno..."