Tresla se brda - rodio se miš. Tako bismo mogli opisati zbivanja oko galame nastale u trokutu između Vrhovnog suda Republike Hrvatske - osiguravajućih društava - Vlade Republike Hrvatske. Da podsjetimo: najprije je, krajem prošle godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske, želeći prije ostalih "doći" u Europu, povećao iznose za naknadu nematerijalne štete uslijed smrti i ozljeda, pravdajući to plemenitom namjerom da manje ozljeđeni dobiju manje, a teže ozljeđeni i usmrćeni (njihovi nasljednici) više. No, kako to kod nas obično biva, put u pakao je popločan dobrim namjerama. Tako su i sudovi, bez obzira na dobru namjeru Vrhovnog suda, prošli svojim putem: prihvatili su nove iznose za teže ozljeđene i poginule, a zadržali dotadašnje visoke iznose za manje ozljede. Čim su počele stizati prve presude, osiguratelji su lako izračunali da očekivanih 650 mrtvih u prometnim nesrećama na našim cestama i 25.000 ozljeđenih, znači povećanje rashoda za nekih tristotinjak milijuna kuna. To bi pak iziskivalo, ako se dodaju i dotada neriješeni slučajevi, povećanje premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za 40%, upravo su toliko i zatražili. Riječ je dobila Država, preko svoje Direkcije za nadzor rada osiguravajućeg društva, koja je, najprije odbila u cijelosti, a nakon mjesec dana prihvatila djelomično zahtjev osiguratelja za korekcijom premije. Prema tom odluci premije osiguranja od automobilske odgovornosti povećavaju se za 8%, i to od 1. srpnja, uz istodobno dvostruko povećanje minimalnih osiguranih iznosa do kojih osiguratelji jamče za štetu po jednom štetnom događaju. U svemu tome nema puno logike: Direkcija za nadzor nije pobila nijedan argument osiguravajućeg društva. Nije se čak ni trudila odgovoriti na iznesene (odnosno priložene) argumente. Još manje je razumljiva odluka da se s povećanjem starta od 1. srpnja, kad su novi kriteriji Vrhovnog suda u primjeni već od 1. siječnja ove godine. Isto tako, sasvim povoljna je odluka da se udvostruče osigurane svote, jer je jasno da će novi kriterij značiti učestalo probijanje dosadašnjih osiguranih svota, a to znači da će se i na taj način dodatno povećati obveze osiguravajućih društava. Ukratko, odluka je sasvim neargumentirana i neprincipijelna. Jedini argumenat jest argumenat sile i vlasti: Bit će tako, pa tko voli nek izvoli. Ne bi to ni bilo tako loše, pogotovo kad se zna s kakvim "mućkarošima" Država ima posla, da nije sigurno da će, na koncu cch ipak platiti vozači! I to ne na obroke (postupno povećanje premije kroz dvije godine, kako su priželjkivali osiguratelji, a najavljivala Direkcija za nadzor), već odjednom (prije ili kasnije nužno znatno povećanje premije kao lijek za predviđene gubitke u toj vrsti osiguranja). Bilo bi puno poštenije da se ukine kontrola premija osiguranja i da se njihovo formiranje prepusti tržištu. U početku bi tzv. šok slobode doista doveo do znatnijeg povećanja konkurencije i pada odnosno snižavanja premija, ali bi kasnije slijed, kako je to dokazano u nama bliskim državama koje su izvršile deregulaciju, doveo do uravnoteženja šteta i premija. Očito je da ćemo morati i s tim pričekati do okončanja izbora, koji se u odluci Direkcije za nadzor javljaju kao najočigledniji argumenat pri donošenju u početku citirane odluke.