Izgleda da nikad nije dosta naglašavati postojanje temeljne razlike između naknade štete na vozilu po odgovornosti štetnika odnosno njegovog osiguratelja i štete na vozilu koja se potražuje po ugovoru o kasko osiguranju. Ta razlika očituje se i kod pitanja od kojega datuma teku zatezne kamate. O tijeku zateznih kamata na štetu na vozilu koja se traži temeljem odgovornosti štetnika odnosno njegovog osiguratelja nešto smo već pisali na ovome mjestu: ako je oštećeni izvršio popravak i to platio, što može dokumentirati računom popravka, kamata na iznos popravka počinje teći od dana kad je oštećeni isplatio servisera. Međutim, kod slučajeva naknade štete na vozilu po kasko osiguranju vozila vrijede nešto druga pravila. Naime, odnos između - ovdje - osiguranika i njegovog osiguratelja regulirani su ugovorom o kasko osiguranju. U tom ugovoru uređuje se i pitanje dospijeća obveze osiguratelja, odnosno početak tijeka i trajanje plaćanja zateznih kamata. No, kako su odredbe o ugovoru o osiguranju koje sadrži Zakon o obveznim odnosima kogentne prirode, od njih se može odstupiti samo ako je to dopušteno samim Zakonom o obveznim odnosima, odnosno ako je ugovorna odredba isključivo u interesu osiguranika. A Zakon o obveznim odnosima u članku 919. uređuje obveze osiguratelja u slučaju nastupa osiguranog stečaja. Po toj odredbi, kad se dogodi osigurani slučaj "osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio". Samo u slučaju kad je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, taj rok počinje teći "od dana kad je utvrđeno postojanje njegove obveze i njezin iznos". Da osiguratelji ne bi zlorabili ovu odredbu Zakona, u slijedećem stavku spomenutog člana određeno je da osiguratelj, ako mu treba izvjesno vrijeme za utvrđivanje obveze i njene visine, a koje je dulje od četrnaest dana računajući od dana kad mu je prijavljeno nastupanje štetnog događaja, dužan "na zahtjev ovlaštene osobe isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma". Ovim odredbama određen je, dakle, dan dospijeća osigurateljeve obveze. Ako osiguratelj toga dana ne isplati naknadu, dužan je platiti zatezne kamate koje počinju teći toga dana. Vrhovni sud Republike Hrvatske u jednoj svojoj rješidbi (Rev 68/2002, od 23.1.2002.) kaže: " U ovoj parnici radi se o ugovoru o kasko osiguranju tužiteljevog automobila sklopljenog između stranaka… Međutim, pogrešna primjena materijalnog prava postoji u dijelu presude kojim je odbijen dio zahtjeva za plaćanje zateznih zakonskih kamata na dosuđenu glavnicu. Naime, sudovi su neosnovano zaključili da tužitelju pripada pravo na kamate od dana dosuđenja, uz obrazloženje da je to u skladu sa sudskom praksom. Dosuđeni iznos ne predstavlja naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o iznosu koji je tuženi osiguratelj dužan platiti u ispunjenju svoje ugovorne obveze iz ugovora o kasko osiguranju. Za ocjenu pitanja dospijeća te obveze, mjerodavne su odredbe ugovora, te odredbe iz članka 919. Zakona o obveznim odnosima….", koje smo naprijed citirali. Prema tome, ako je osiguranik štetni događaj uredno prijavio i izvršio popravak vozila, obveza osiguratelja na plaćanje naknade dospijeva četrnaestog dana od dobivanja računa popravka. Od toga dana teku i zatezne kamate.