"U jednoj svadji oko parkirnog mjesta vozač. Z.L. ( koji je tvrdio da je on prvi otkrio parkirno mjesto ) se zaletio u moje vozilo i namjerno udario u moje vozilo u bočni dio, oštetivši mi vrata na vozilu, koja sam morao mijenjati. Šteta iznosi preko 5.000 kuna. Dogadjaj sam prijavio osiguratelju kod kojega je vozilo Z.L. bilo obvezno osigurano. No, ZL., iako pozvan, nije došao prijaviti dogadjaj svome osiguratelju… Referent osiguratelja mi je rekao da će, ako se dokaže da je Z.L. štetu uzrokovao namjerno, odbiti isplatiti odštetu, i da u tom slučaju moram tužiti počinitelja …Strah me je ponovno se susresti s tim čovjekom, a kamoli ga još i tužiti …". Kao što vidimo iz ovoga primjera vrlo je opasno svadjati se oko parkirnog mjesta i bolje je postupiti po onoj narodnoj pametniji popušta. Naime, čitamo u dnevnom tisku da zbog istoga razloga nisu rijetkost ranjavanja i ubojstva. Što se pak tiče naknade štete na vozilu našega čitatelja, teoretski, situacija je slijedeća : namjerno uzrokovanje štete u osiguranju je uvijek isključeno iz pokrića ( čl. 944. Zakona o obveznim odnosima ). Medjutim, kad je u pitanju obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i uzrokovanje štete trećim osobama, zakonodavac u zaštiti trećih oštećenih osoba, odredjuje da će osiguranik koji vozilom namjerno uzrokuje štetu drugoj osobi izgubiti pravo iz ugovora o osiguranju, dakle, izgubit će pravo da štetu umjesto njega plati osiguratelj ( čl. 24. st. l. t. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ). Drugim riječima to znači da će osiguratelj oštećenoj trećoj osobi morati platiti štetu koju joj je vozač namjerno uzrokovao. Po isplati štete oštećenoj osobi osiguratelj će imati pravo od svoga osiguranika, koji je štetu namjerno uzrokovao, tražiti regres isplaćenog iznosa povećanog za kamate i troškove (st. 3. čl. 24. citiranog zakona ). Odredbe Zakona su vrlo jasne, pa čudi stajalište osiguratelja da će namjerno uzrokovanu štetu odbiti pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima. Zakon o obveznim osiguranjima je lex specialis i njegove odredbe imaju prednost pred odredbama Zakona o obveznim odnosima. Uostalom, sudska praksa je takodjer, i prije donošenja najnovijeg zakona o obveznim osiguranjima u prometu, štitila oštećenu osobu kojoj je drugi vozač štetu uzrokovao namjerno. U jednom predmetu, primjerice, u kojemu se doduše radilo o namjernom ozljedjivanju pješaka ( ali princip je isti ), Vrhovni sud republike Hrvatske u rješidbi br. Rev 1479/94 od 14. travnja 1999.g., zauzima upravo naprijed navedeno stajalište: osiguratelj štetu oštećenome mora platiti, a namjerno uzrokovana šteta razlog je postojanju njegovog prava na regres od svoga osiguranika. Dakle, naš čitatelj ima mogućnosti izbjeći utuživanje štetnika i sve neugodnosti kojih se boji, pod uvjetom da osiguratelju dokaže da mu je za štetu kriv njegov osiguranik. A da li je šteta uzrokovana namjerno ili ne - problem je osiguratelja i njegovog osiguranika, jer osiguratelj koji želi realizirati regres svakako mora dokazati da je šteta uzrokovana namjerno, što će zasigurno biti teško, ukoliko to osiguranik nije priznao ili ne priznaje.