Mnogi poslodavci zaključuju s osigurateljima ugovore o osiguranju djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (smrt, invaliditet). Oni se u ugovoru javljaju kao ugovaratelji osiguranja. Korisnici osiguranja, dakle osobe kojima će se platiti osigurana svota navedena u ugovoru o osiguranju, su sami djelatnici (u slučaju trajnog invaliditeta) ili njihovi nasljednici (u slučaju smrti osigurane osobe). Korisnici osiguranja u pravilu nemaju policu osiguranja, a nemaju ni uvjete osiguranja pod kojima je poslodavac ugovorio osiguranje. Dapače, u sporovima koji su vođeni protiv osiguratelja zbog toga što uvjete osiguranja nije predao osiguraniku ili korisniku osiguranja, sudovi su stalno zauzimali stajalište da je osiguratelj dužan uvjete osiguranja predati samo ugovoratelju osiguranja. U našem slučaju, dakle, poslodavcu s kojim se zaključio ugovor o osiguranju djelatnika od nesretnog slučaja. Uvjeti osiguranja su vrlo važni, jer su oni sadržaj ugovora, u njima se određuju prava i obveze ugovornih stranaka. Upravo zbog toga što su uvjeti predati i poznati samo poslodavcu kao ugovaratelju osiguranja, on je obavezan osiguranicima priopćiti njihova prava i obveze po tim uvjetima. Ako to ne učini, a osiguranici odnosno korisnici zbog toga propusta dožive štetu, poslodavac im je dužan naknaditi pretrpljenu štetu. U jednom slučaju (Vrhovni sud Hrvatske, Rev. Br. 2618/80, od 21.11.2000.g.) iznos osigurane svote koju je osiguratelj morao platiti korisniku osiguranja (supruga nakon nesretne smrti supruga) ovisila je o tome da li je nesretni slučaj prijavljen osiguratelju u roku od osam dana ili ne. Prijavu naravno može izvršiti i korisnik osiguranja. U razmatranom slučaju to je bila supruga poginulog radnika, koja to nije učinila u ugovorenom roku, zbog čega joj je osiguratelj isplatio manju osiguranu svotu od one koju bi joj bio platio da je prijava bila izvršena u roku od osam dana. Supruga je tužila osiguratelja na isplatu cjelokupne osigurane svote na dan likvidacije štete. No, sud je utvrdio da je osiguratelj postupio po uvjetima osiguranja i tužiteljica je izgubila parnicu. U novoj parnici, sada pokrenutoj protiv poslodavca, koji nije prijavio štetni događaj u ugovorenom roku od osam dana, tužiteljica (supruga) je uspjela. Naime, sud je utvrdio da je tužiteljica otišla kod poslodavca pok. supruga radi prijave štetnog događaja, ali poslodavac nije prijavio štetu osiguratelju na vrijeme "zbog neiskustva djelatnika koji je zamijenio djelatnika koji inače obavlja te poslove ...Tužiteljica ...nije bila u posjedu police i posebnih pravila osiguranja ...pa nije ni trebala znati koje su posljedice kašnjenja s prijavom osiguranog slučaja. S druge pak strane tuženik kao ugovaratelj osiguranja bio u posjedu police, posebnih pravila i valutne klauzule, pa je znao koje su posljedice kašnjenja ...i trebao je voditi računa o tome..." Kako poslodavac nije vodio računa o svojoj obvezi - dužan je platiti oštećenoj štetu nastalu propustom prijave štetnog događaja osiguratelju u ugovorenom roku.