Sukcesijski problemi nastali raspadom bivše države Jugoslavije spadaju u visoku državnu politiku, koja ne može utješiti maloga čovjeka i riješiti njegove probleme koji su mu ostali nakon nastanka nove države. A ti mali problemi često su od životne važnosti. Uzmimo samo primjer unesrećenih koji su nakon prometne nesreće koju su imali na području ondašnje Republike Hrvatske ostali invalidi i koji su živjeli isključivo od rente koju im je plaćao neki od osiguratelja koji je imao sjedište na području današnje SR Jugoslavije (Dunav, Novi Sad). Zbog nesređenih pravnih odnosa između novih država, ti oštećenici ne dobivaju rentu i njihova je životna egzistencija ugrožena. Naravno, oni se ne mogu zadovoljiti objašnjenjem koje često čuju da će ti zahtjevi biti rješavani u okviru sukcesijskih dogovora. Oni moraju živjeti sada. Nestrpljivi, neki su pokušali svoj problem riješiti na način da su za naknadu štete utuživali osiguratelje koji su i prije osamostaljenja Hrvatske, dakle prije 8. listopada 1991. godine, postojali, bavili se obveznim osiguranjem od autoodgovornosti i imali sjedište u Hrvatskoj, iako im je štetu uzrokovao vozač vozila koji je bio osiguran kod nekog od osiguravajućih društava čije je sjedište bilo izvan Hrvatske. Odgovornost toga osiguratelja temeljili su na odredbama bivšeg Zakona o osnovama sustava osiguranja imovine i osoba iz 1990., koji je u svom članku 99. predviđao pravo na naknadu štete osobama koje je oštetio vozač neosiguranog vozila. Drže da vozač koji je bio osiguran kod "inozemnog" osiguratelja nije bio osiguran prema propisima koji su vrijedili u SR Hrvatskoj, dakle, da je bio neosiguran. Analogiju su nalazili u odgovornosti hrvatskih osiguratelja za štete koje uzrokuju vozači vozila inozemne registracije. Nažalost, stajalište Vrhovnog suda republike Hrvatske nije im dalo za pravo. VS u svojoj presudi br. Rev. 96/1997. od 26.09.2000., g. kaže: "...u situaciji kada je štetni događaj nastupio 28. kolovoza 1991. g. na teritoriju Republike Hrvatske, tj. u Sisku, krivnjom vozača koji je upravljao vozilom registarske oznake GV 86-26 registriranog i osiguranog u republici Makedoniji, tada za štetu odgovara osiguravajuće društvo kod kojega je vozilo bilo osigurano, a ne tuženik (Croatia osiguranje, op. M. Ć.). Ovo stoga što proizlazi da je u ovom slučaju do prouzrokovanja štete tužitelju došlo prije osamostaljenja Republike Hrvatske (prije 8. listopada 1991. godine) odnosno još u vrijeme teritorijalne i pravne cjelovitosti bivše Jugoslavije. Zato nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 99. ZOSOIO kojom je odredbom regulirano pravo naknade štete prouzročene upotrebom vozila čiji vlasnik odnosno korisnik nije osigurao odgovornost. ...Zato tuženik ne može biti odgovoran za nadoknadu zatražene štete tužitelju po principu mjesta gdje je došlo do nastupa štetnog događaja i nastanka štete..." Ostaje im, dakle, da čekaju sukcesijske dogovore ili da do naknade pokušaju doći prečacem, tužeći ondašnjeg osiguratelja vozača koji im je uzrokovao štetu. Kako će u ovom drugom slučaju proći - teško je predvidjeti s obzirom na mnogobrojne zapreke koje im stoje na putu (zastara, problemi dostavljanja podnesaka tuženiku, postupak izvršenja ev. dobivene presude itd.).