Bez obzira koji dio kompozicije je fizički oštetio vozilo gospodina, on ima pravo tražiti naknadu štete od bilo kojeg osiguratelja, jer mu oni odgovaraju solidarno.
Naš čitatelj E. W. imao je nesreću da je njegovo vozilo bilo parkirano uz rub ceste, u jednom zavoju u mjestu Z. i da je kompozicija vozila sastavljena od vučnog vozila (tegljač) i priključnog vozila (prikolica), tim priključnim vozilom udarila u lijevi bok vozila i ogulila mu cijelu lijevu stranu, nanijevši mu štetu od dvadesetak tisuća kuna.
Prijavio je štetu kod osiguratelja kod kojega je osigurano vučno vozilo (tegljač); taj osiguratelj je pregledao vozilo, slikao oštećenja i utvrdio kolika je šteta; no, kad je očekivao isplatu ovaj ga je osiguratelj uputio na drugog osiguratelja, jer da je u međuvremenu utvrdio da je priključno vozilo osigurano kod osiguratelja X.
Javio se osiguratelju X koji je pak insistirao na tome da mu štetu isplati osiguratelj koji mu je primio odštetni zahtjev i koji je pregledao štetu i utvrdio njegovu visinu.
Pita: kako riješiti ovakvu situaciju i skratiti „loptanje“ između dva osiguratelja njegovom odštetom.
Vjerojatno imajući u vidu upravo ovakvo ponašanje osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, u čl. 22. st. 6. izričito određuje: „Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.“
Dakle, bez obzira koji dio kompozicije je fizički oštetio vozilo gospodina, on ima pravo tražiti naknadu štete od bilo kojeg osiguratelja, jer mu oni odgovaraju solidarno. Jedan osiguratelj se ne može osloboditi odgovornosti pozivajući se na činjenicu da „priključno vozilo nije bilo osigurano od odgovornosti kod nas već kod osiguratelja X”.
Pitanje krivnje ostaje kriterij po kojemu će ta dva osiguratelja rješavati međusobni odnos u tzv. regresnom postupku, koji se pak ne tiče oštećenoga. Naime, u st. 7. istoga članka to izričito i stoji: „Društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 5. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegova osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti.“
Dakle, osiguratelj kojemu se prvom obratio zahtjevom za naknadu štete ima pravo u regresnom postupku protiv osiguratelja od odgovornosti priključnog vozila, tražiti povrat isplaćenog iznosa, kamata i troškova, ako dokaže da je za štetu kriv osiguranik/vlasnik priključnog vozila. Oštećeni pak nije dužan čekati ishod regresnog postupka, jer on ima prioritetno pravo naknade štete od bilo kojeg osiguratelja.
