Otkad postoji institut osiguranja postoje i prevare u osiguranju. I to u svim vrstama osiguranja. Prema američkim podacima osiguratelji u SAD godišnje izgutaju tridesetak milijardi dolara s naslova prijevara. U Europi se kalkulira s desetak milijardi eura. Prevare se svrstavaju u tzv. otmjeni kriminal, koji još uvijek u svijesti širokog kruga javnosti nema odium koji uživaju drugi vidovi kriminala. Dapače, prevariti osiguratelja stvar je umjetnosti i lukavosti, koje se komentiraju s najčešćim "Neka im je". Sve to znaju osiguratelji. Znaju i da su u borbi protiv prevara najviše upućeni sami na sebe. Nisu stoga bez razloga privatni detektivi i pojmovno vezani uz osiguratelje. Suradnja između osiguratelja na nacionalnoj i internacionalnoj osnovici institucionalizira se. Kod nas, međutim, javna je tajna, takve suradnje nema. Kažu da je to normalna pojava u ranoj fazi stvaranja tržišta osiguranja i uvođenja slobodne utakmice. Dok se vodi žestoka utakmica oko osvajanja pozicije ne tržištu osiguranja, nema previše volje baviti se s poviješću potencijalnog osiguranika (ili oštećenika koji to može postati). No, kad se tržište jednom stabilizira, kad se ustali pozicija na istome i kad je brže i znatnije promjene teško očekivati, pažnja se počinje posvećivati intenzivnijoj analizi vlastitog portfelja. Tada se prvobitna nezainteresiranost za povijest osiguranika i opravdana sreća zbog nove akvizicije zamjenjuje gorkim saznanjem da jedan dio klijenata dolazi iz tzv. sive zone, da se višekratno pojavljuje kao oštećeni i da su njegovi odnosi premije i šteta u neravnoteži. Daljnja provjera pokazuje da isti taj klijent jeste (ili da je donedavna bio) u sličnoj situaciji kod nekog drugog osiguratelja. Otuda se vrlo brzo izvlači zaključak o nužnosti eliminiranja te zloćudne izrasline na potrebnoj osigurateljnoj uravnoteženosti prihoda i rashoda. A to upućuje na neophodnost profesionalne suradnje u poduzimanju napora da se prevaranti izoliraju i onemoguće. Izgleda da su i naši osiguratelji došli u tu fazu. Već nekoliko godina pozicije na tržištu su gotovo nepromijenjene. Uočena je učestalost prijevara, posebno u osiguranju motornih vozila, premda one nisu isključene i kod osiguranja od posljedica nesreće ili kod osiguranja kućanstva, itd. Izražava se čuđenje kako se dosada nije pristupilo zajedničkoj fronti borbe protiv kriminala i kako se moglo toliko dugo tolerirati takvo ponašanje. Ubrzano, stoga, u okviru svoje krovne udruge - Hrvatskog ureda za osiguranje - rade na projektu "Prijevare u osiguranju". Za sada samo u osiguranju auto kaska i u osiguranju od automobilske odgovornosti. Projekt predviđa izradu centralne evidencije prijavljenih štetnih događanja, s posebnim filom pokušanih i utvrđenih prijevara. Svaki osiguratelj će, po nekoliko značajki, moći ući u sustav i utvrditi kakva je prošlost njegovog potencijalnog osiguranika ili eventualnog oštećenika. To bi trebalo imati utjecaja i na bezosnovno odobravanje popusta, što je dosada bio jedan od najvažnijih razloga mijenjanja osiguratelja. Naravno, ima ih koji prigovaraju da bi taj sustav značio kršenje tajnosti osobnih podataka. No, kako će podaci služiti samo za otkrivanje prijevara u zaključenom ili namjeravanom ugovoru o osiguranju, takvi prigovori su bez osnove i ogromna većina poštenih osiguranika pozdravlja takav zaokret u ponašanju naših osiguratelja.