Olujno nevrijeme koje je poharalo veći dio Primorsko-goranske županije doista je bio događaj koji se, kažu, nije zabilježio u zadnjih pedesetak godina. Pokazala je da je i naše područje izloženo neočekivanim rizicima, koji se mogu uspoređivati s opasnostima poplava, snježnih mećava i sl. koje se događaju u drugim dijelovima Europe. Oluja, kao rizik, klasičan je u osiguranju od požara i nekih drugih opasnosti. Dakle, oluja je uključena u osiguranje i bez posebnog ugovaranja i bez posebne premije, za razliku od nekih drugih rizika, kao što su to na pr. poplava ili potres. Ova oluja je stoga najbolji pokazatelj koliko je u ovoj regiji razvijeno osiguranje najosnovnijih rizika. To se najbolje vidi iz prijavljenih osiguranih slučajeva oštećenja na objektima i vozilima. A prema preliminarno postavljenim zahtjevima rječkim osigurateljima izgleda da je prijavljeno preko dvije tisuće oštećenja na zgradama i vozilima, koje su pokrivene ugovorom o osiguranju od požara i nekih drugih opasnosti u koje spada i rizik oluje. Naravno, uz ovako orkansko nevrijeme dolazi i do plavljenja morskih valova pokrenutih silinom vjetra, pa se štetama na zgradama i vozilima pribrajaju i štete u marinama, lukama i štete na plovilima, čiji se broj - prema prijavama - kreće oko petstotina. Dakle, prema preliminarnim podacima oko 2500 osiguranika dobit će naknadu štete od svojih osiguratelja. Pretpostavljamo, brzo i bez otezanja, nakon što osiguratelji pregledaju oštećenja i procjene štetu. Vrijednost očekivanih isplata teško je ocijeniti, no, s obzirom na to da su oštećene i fizičke i pravne osobe (poduzeća), štete se cijene na par desetaka milijuna kuna. Što je, pak s onima koji nemaju osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti? A njihov broj je daleko veći od broja osiguranih. Oni mogu samo očekivati pomoć od državnih tijela, koja će - ako će - proglasiti elementarnu nepogodu. U ovom slučaju, dakle, radi se o pomoći, čija visina ovisi o količini novca određenog za tu namjenu. Neki pak postavljaju zahtjev na naknadu štete po odgovornosti nekih poduzeća, kao što su to poduzeća koja upravljaju parkovima i nasadima, odnosno poduzeća koja održavaju gradsku čistoću. Ova kategorija oštećenika - njih oko sedamstotina (a radi se o ozljedama zbog pada stabala i raznih predmeta sa zgrada i o oštećenju automobila odnosno druge imovine zbog istih razloga) ovisi o tome da li će se oluja od 13-14. studenoga tretirati kao uobičajeni, predvidivi i otklonjivi događaj, ili će mu osiguratelji pridati značaj događaja koji ima sve elemente više sile, dakle nepredvidljivost i neotklonjivost. S obzirom da navedena oluja zaista ima takve elemente - čini se da će osiguratelji tražili isključenje odgovornosti za takve štete. No, ako bi se i stalo na stajalište da postoji odgovornost nekih osoba odnosno njihovih osiguratelja, osigurane svote do kojih jamči osiguratelj tako su niske da nisu ni blizu iznosa potrebnog da se naknade štete svima koji su oštećeni. Pouka iz ovoga događaja je sasvim jasna: samo vlastito osiguranje pruža sigurnost da će nastala šteta biti naknađena. Sve drugo je upitno.