Euro, valuta koja od nastanka zna samo za poraze, dobila je priliku da se oporavi nakon što je prošlog tjedna dodirnula razinu 82,30 američkih centi (2,3765 maraka za dolar). Podaci prošlog petka, pokazali su da je američko gospodarstvo znatno usporilo rast u trećem kvartalu ove godine. Nakon rasta bruto-nacionalnog proizvoda po stopi od 5,6% u drugom tromjesečju, pravo je razočarenje brojka od 2,7% rasta u trećem tromjesečju. Tržište je odmah rasprelo priču o «hard landing»-u umjesto najavljenog «soft landing»-a koji najavljuju Alan Greenspan, predsjednik Federal Reserve Bank i kolega mu, Larry Summers, ministar financija. Naime, dvojica spomenutih pokušali su usporiti američki brzi rast koji je došao do gornje granice mogućeg i zbog kojeg bi, ukoliko bi se nastavio tom brzinom, moglo doći do velikih problema u bližoj budućnosti. Zato su neki od «short-term tradera» požurili zatvoriti svoje kratke euro-pozicije što je dovelo do naglog rasta vrijednosti eura u područje iznad 85 američkih centi, ali se na toj razini rast zaustavio. Ponovno su se pojavili oni koji odavno imaju «long and wrong» (duge i pogrešne) euro pozicije jer očekuju daljnju eroziju eura pa koriste svaki uzlet ne bi li se što jeftinije izvukli. Kako za sada nema znaka da je grupa G7 ostala kod svog stava da će zajedničkom intervencijom pomoći euru, a Amerikanci su sve udaljeniji od te ideje što su predsjednički izbori u SAD bliži, sudbina eura u rukama je onih koji su ga tako dugo čuvali, a sada ih višak eura sve više boli. Oni prodaju euro pozicije svaki put kad euro postavi novu rekordno nisku razinu jer ne mogu više izdržati bol (tako se izražavaju analitičari izbjegavajući upotrijebiti riječ gubitak). Analitičari sada izvlače iz sjećanja vrijeme 15 godina unatrag kada je tzv. «Reaganomika» vladala i kada je dolar došao do zenita od 3,46 njemačkih maraka (to bi prevedeno na euro značilo da bi jedan euro vrijedio 57,3 američkih centi). Sada je pitanje može li se povijest ponoviti? Odgovor bi, na možebitno iznenađenje mnogih, mogli dobiti i prije nego se nadamo. Pobijedi li na izborima koji će se održati za sedam dana, Republikanski kandidat, George Bush, uz dominaciju njegove stranke u Parlamentu, mnogi će požuriti s kupovinom dolara jer dolar tradicionalno raste kad su Republikanci na vlasti u SAD-u zbog njihovih stavova o kapitalizmu, manjim porezima i manjoj socijalnoj skrbi. Neki analitičari procjenjuju da bi u ovom naletu, nakon što probije razinu 80 centi, euro mogao u kratkom roku stići do razine 70 centi, a onda «kako Bog da». Analitičari idu tako daleko, da je jedan od njih proglasio euro «Frankenstein-skom nakazom» misleći pritom na njegovo nastajanje umjetinim putem. Euro je nastao «u laboratoriju» pa ima viška roditelja koji imaju različite interese. Nedostatak samo jednog roditelja koji bi upravljao sudbinom svog «djeteta» pokazuje se kao nedostatak. Jedino još cijene euro-obveznica podržavaju posrnuli euro. Međutim, i one su na rubu. Ukoliko krene rasprodaja obveznica nominiranih u euru, imat će to nesagledive posljedice po «single currency», kako euro ponekad zovu. Tržište očekuje odlučnu akciju Europske centralne banke i ukoliko ona izostane, euro će se naći do grla u glibu iz kojeg će ga biti teško iščupati. Svi oni koji štede u euro-valutama trebali bi pažljivo motriti razvoj situacije nakon predsjedničkih izbora. Probijanje razine od 79 centi za dolar značilo bi daljnji gubitak na vrijednosti eura od 5-10%. Hrvatska kuna, nakon što je zaustavila rast vrijednosti, polako klizi nizbrdo. I dalje je likvidnost na domaćem tržištu novca izuzetno visoka, a u međubankarskom poslovanju sve se više traže devize što određuje daljnji smjer kojim će kuna ići.