Našeg čitatelja T.I. agent jednog osiguratelja uporno nagovara na životno osiguranje desetgodišnjeg unuka, tvrdeći mu da će tako najviše doprinijeti materijalnom zbrinjavanju djeteta. O čemu se radi? Iz dostupnih materijala vidljivo je da se ne radi o životnom osiguranju djeteta. Uostalom, čl. 971. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određuje da je “ništetan ugovor o osiguranju za slučaj smrti treće osobe mlađe od četrnaest godina”. Drugim riječima, ugovor o osiguranju života osobe mlađe od 14 godine nije moguće pravovaljano sklopiti. Ono što se nudi našem čitatelju i ne zove se ugovorom o osiguranju života, već “Ugovor o štednom osiguranju djeteta”. Po uvjetima za to osiguranje osigurana osoba-osiguranik jeste “dijete o čijem doživljenju ovisi isplata ugovorene osigurane svote”, dakle, u konkretnom slučaju, to je unuk našega čitatelja. Osiguranim slučajem smatra se jedino “osiguranikovo doživljenje po isteku trajanja ugovora”. U tom slučaju osiguratelj je u obvezi isplatiti ugovorenu osiguranu svotu. Svota se isplaćuje korisniku osiguranja – a to je prema uvjetima osiguranja “dijete u čiju se korist osiguranje ugovara i kome se isplaćuje osigurana svota”. Osiguranu svotu, a što je vidljivo iz ponude, čini uplaćena premija osiguranja uvećana za izvjesnu dobit osiguranja. Dobit ovisi o poslovanju osiguratelja i nju utvrđuje nadloženo tijelo osiguratelja, dakle, jednostrano osiguratelj. Ugovor se sklapa na dulji vremenski period, ovisno o dogovoru ugovornih stranaka. Upravo stoga uvjetima je predviđeno pravo ugovaratelja osiguranja(djeda) da prestane plaćati premiju i zatraži uglavničenje (kapitalizaciju) osiguranja bez daljnjeg plaćanja premije, ali to pravo ima tek nakon što je tri godine plaćao premiju osiguranja. Isto tako, i pod istim uvjetima, ugovaratelj može zatražiti otkup osiguranja. I uglavničenje (kapitalizacija) i otkup rade se po posebnim tablicama, koje su sastavni dio ugovora o osiguranju. I tu prestaju značajke ugovora o osiguranju života. Isplata uplaćenih premija uvećanih za eventualnu dobit ne predstavljaju za osiguratelja nikakav rizik. Naime, u slučaju smrti osigurane osobe (djeteta) obveza osiguratelja jeste isplatiti ugovaratelju osiguranja “sve do tada uplaćene premije” uvećano za ev. dobit. Dakle, nema isplate osigurane svote, već obveza osiguratelja platiti do tada uplaćene premije. Iz navedenoga je jasno da se kod ovoga osiguranja ne radi o osiguranju života u klasičnom obliku, s prijenosom rizika na osiguratelja, već o mješovitom bankarsko-osigurateljnom poslu (kakvih je sve više i sve češće na tržištu), o čistoj štednji, kod koje je kamata obučena u eventualnu (negarantiranu) dobit, s nebitnim značajkama osiguranja života (uglavničenje, otkup). Prema tome, prije odluke “ugovoriti ili ne ugovoriti” takvu vrstu osiguranja dobro je usporediti ponudu s drugim sličnim ponudama drugih osiguratelja ili pak banaka, koje također nude ovakav oblik štednje u korist djece.