U zadnje vrijeme u Hrvatskoj  jedna od top tema (koju mediji vrlo rado koriste kao senzaciju koja zaslužuje  naslovnu stranicu) jeste odgovornost liječnika za štetu uzrokovanu pacijentu tijekom pružanja medicinske usluge. Pacijenti, nezadovoljni ishodom liječničkih zahvata, sve više tuže zdravstvene ustanove u kojima se pruža medicinska usluga (ako je liječnik koji je zahvat obavio u radnom odnosu s tuženom ustanovom)  ili pak privatne liječnike kod kojih su dobili uslugu, koja je imala za posljedicu štetu u obliku smrti ili trajnih posljedica nekog medicinskog zahvata. Pri tome je iznenađujuće da građanske parnice ponekad prethode kaznenim postupcima, koji se pokreću tek na temelju saznanja za ishod građanske parnice. Zašto je odjednom broj odštetnih zahtjeva pacijenata toliko porastao ? Ocjenjuje se da je to zbog toga što je  postupak desakralizacije liječničkog djelovanja i gubitak svojstva neupitnog autoriteta liječničkog zvanja, koji je započeo u SAD-u, potom prešao u Europu, došao i u Hrvatsku. Drugo, zahvaljujući tomu, sada više nije problem naći liječnika-vještaka koji će kritički progovoriti o poslu svoga kolege, što je prije dvadesetak godina gotovo bilo nemoguće. Odštete koje sudovi dosuđuju oštećenim pacijentima prijete normalnom funkcioniranja zdravstvenog sustava (u Francuskoj je, primjerice, jedan od glavnih razloga lošeg stanja u zdravstvu pronađen upravo u velikim naknadama koje su državne bolnice morale plaćati pacijentima). S druge pak strane, i sami liječnici, izloženi mogućnosti odgovornosti za štetu koju uzrokuju pacijentu tijekom pružanja medicinske usluge, osjećaju nesigurnost, izbjegavaju primjenu novih metoda liječenja ili  propisivanje novih lijekova, bez čega nema napretka u medicini, a da se ne govori o tome koliko takvo stanje čini liječničku profesiju neprivlačnom, što ima za posljedicu sve manje liječnika (uvoz !), sve manje specijalista, a to znači i sve slabiju medicinsku uslugu. Nije stoga čudo da su se upravo liječnici  našli ponukanima zatražiti rješenje problema svoje odgovornosti za štetu pacijentu, odnosno – osiguranje od odgovornosti kako bi bezbrižno mogli obavljati i unapređivati svoj posao. Osiguranje od odgovornosti za liječničku grešku (ili pak još šire: za medicinsku nezgodu odnosno komplikaciju) izvrstan je način upravljanja rizikom(opasnošću) odgovornosti za štetu. Rizik odgovornosti prebacuje se na osiguranje. Liječnici ukazuju na nordijski sustav koji se temelji na odgovornosti za štetu pacijentu, koja nije vezana za krivnju liječnika (dakle, jedna vrsta osiguranja pacijenata od štete koja je posljedica medicinskog tretmana). Nordijski sustav (iako ima razlika između rješenja u pojedinim nordijskim zemljama) ima prednosti, jer: nema potrebe da pacijenti – a što je slučaj kod nas - dokazuju da je liječnik učinio grešku; nema opasnosti da bi liječnik osobno odgovarao za štetu; premiju plaća bolnica ili druga medicinska ustanova; nema opasnosti optuživanja liječnika pred kaznenim sudovima; pacijent naknadu dobiva u izvansudskom postupku, na temelju odluke posebnog povjerenstva, što skraćuje postupak čekanja; evidentiranje pogrešaka koje liječnici učine služi kao osnovica za buduće ispravke grešaka …Naknada štete pacijentu je brza i transparentna. Primjerice, u Švedskoj je prosječno isplaćena odšteta (2005.g.) bila 2.000 eura. Ograničenje po jednom štetnom događaju je 800.000 eura. Jesmo li dovoljno bogati za primjenu takvog sustava? Ako hoćemo zadovoljne pacijente i, što je posebno važno, zadovoljne liječnike – jesmo.