Kod nas pri osiguranju zgrada rizik potresa nije obvezno osigurati i za takvu nesreću ne akumuliraju se nikakva javna sredstva
Svaki put kad se dogodi kakav veliki potres pojača se interes za osiguranje kuća i zgrada od potresa, kako kod fizičkih, tako i kod pravnih osoba (poslovne zgrade i industrijski pogoni). Ovaj put, nakon kataklizmičkog potresa koji je u crno zavio Japan (a slično je bilo i nakon potresa na Haitiju, u Čileu, Novom Zelandu), dobili smo veći broj upita o osiguranju od potresa. Pitanja se uglavnom odnose na potrebu i korisnost osiguranja od potresa i plaćanja premije, jer „…ako se potres i dogodi, onda će moja zgrada dijeliti sudbinu ostalih, a to znači čekati da je država obnovi…“ , ili „…ograničenja koja su uveli naši osiguratelji praktički isključuju mogućnost dobivanja adekvatne odštete…“.
Nedvojbeno je da je naša zemlja potresno rizično područje i da se poprilično točno zna koja su mjesta i kakvoj jačini potresa izložena. Isto tako, poznato je da kod osiguranja zgrada rizik potresa kod nas (za razliku od nekih drugih zemalja, Novog Zelanda npr.) nije obvezno osigurati i da se za takvu nesreću ne akumuliraju nikakva javna (socijalna, državna ) sredstva. Dakle, sve je prepušteno privatnoj inicijativi. Svaki građanin sam odlučuje hoće li osigurati potres ili se utopiti u masu onih koji će, ako se – ne daj Bože – zlo dogodi, bespomoćno čekati da im pomogne država. A kako država pomaže, zna se.
Činjenica je da se i kod nas u zadnje vrijeme rizik potresa može prilično jeftino i dobro osigurati uz ostale rizike prirodnih nesreća , a što zahvaljujemo prvenstveno znanstveno obrađenoj potresnoj rizičnosti područja Hrvatske i mogućnosti da se rizik potresa reosigura, što našim osigurateljima omogućuje da bez straha preuzimaju u pokriće rizik potresa.
Razumljiva su i ograničenja koja osiguratelji uvode u osiguranju potresa (osiguranje potresa kao dopunski rizik uz osiguranje od požara i nekih drugih nepogoda; pokriće šteta samo ako jačina potresa iznosi više od pet stupnjeva Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice; proglašavanje jednim osiguranim slučajem svih šteta koje nastanu unutar razdoblja od 72 uzastopna sata računajući od početka potresanja tla, bez obzira koliko udara bilo; obvezna franšiza osiguranika u određenom postotku od osigurane svote, odnosno u određenom iznosu, itd.).
Dakle, ukoliko pođemo od jednostavne definicije da je osiguranje razmjena današnjeg novca (premija osiguranja) za sutrašnji novac (odšteta u slučaju potresa), onda je sigurno da se isplati uložiti premiju da bi se u slučaju nevolje mogao izvući odbitak. Uostalom, osigurati zgradu od potresa i može samo onaj tko ima interes da se potres ne dogodi.
