Bitna značajka koju mora ispunjavati rizik/opasnost koja se osigurava jeste neizvjesnost njenog ostvarenja. Ako je sigurno da će se opasnost realizirati – rizik nije osigurljiv.
Nezapamćene kiše i poplave koje su uslijedile ponukale su mnoge koji su ugroženi da razmisle o osiguranju i rizika poplave. Tako je i naš čitatelj K. J. iz L., vidjevši što se događa, i u očekivanju „sigurnog plavljenja“, otišao kod osiguratelja u Z. i zatražio sklapanje ugovora o osiguranju svoje vikendice s uključenim rizikom poplave, kao bi se bar donekle osigurao od prijeteće štete na zgradi i namještaju. Osiguratelj ga je odbio pozivom na čl. 922. st.3. Zakona o obveznim odnosima, što je čitatelja jako naljutilo i iznerviralo, te je otišao kod drugog osiguratelja gdje mu je vikendica i namještaj u njoj primljen u osiguranje. Na svu sreći nije došlo do poplave, jer su mještani uspjeli otkloniti opasnost postavljanjem zaštitnog zida s vrećama pijeska. Tko je od ta dva osiguratelja u pravu, pita K. J., i može li tužiti prvog osiguratelja koji je odbio sklopiti osiguranje.
Članak 922. St. 3. Zakona o obveznim odnosima, na koji se pozvao prvi osiguratelj, kaže: „Ugovor o osiguranju ništetan je ako je u trenutku njegovog sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane”. Prema tome, taj osiguratelj se samo pozvao na jasnu odredbu Zakona: ako je bilo očito da će do poplave doći, ili je poplava već bila u nastajanju - ugovor koji bi se sklopio bio bi ništetan.
Bitna značajka koju mora ispunjavati rizik/opasnost koja se osigurava jeste neizvjesnost njenog ostvarenja. Ako je sigurno da će se opasnost realizirati - rizik nije osigurljiv. Ovo su kogentne (prisilne) odredbe Zakona od kojih ugovaratelj i osiguratelj ne mogu odstupiti i ugovoriti nešto drugo. Da li je u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju postojala sigurnost ili velika vjerojatnost da će se rizik poplave i ostvariti - stvar je ocjene konkretnih okolnosti u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju. U ocjeni bi pomogla izvješća o tome u kojoj je fazi bila opasnost od poplave, da li se voda već počela izlijevati i plaviti susjedne objekte ili je bilo očigledno, odnosno vrlo vjerojatno da će se to svakog trenutka dogoditi.
To što se u konačnici nije dogodio osigurani slučaj, jer su preventivne mjere spriječile njegovo nastajanje, ne mijenja bit rizika poplave koji je prijetio osiguranoj vikendici. K. J. ne može tužiti osiguratelja zbog odbijanja sklapanja ugovora o osiguranju, jer ne postoji zakonska obveza po kojoj bi osiguratelj morao sklopiti ugovor o osiguranju od poplave. Svoje odbijanje sklapanja ugovora ne mora ni obrazložiti.
