Priča o naknadi štete uzrokovanih ratom i ratu sličnim rizicima u Hrvatskoj još nije završena. Procjenjuje se da je još uvijek tijekom petstotinjak parnica s naslova naknade štete na (osiguranim) zgradama, koje su tijekom rata i poraća uništene, uglavnom eksplozivom i njemu sličnim materijalima. Naime, o tome smo konkretno pisali i na ovom mjestu, sudska praksa je bila prilično nejedinstvena u stajalištu jesu li rizici rušenja zgrada eksplozivom pokriveni osiguranjem ili ne. To unatoč činjenici da su osiguratelji takve štete isključili iz osiguranja odredbom u općim uvjetima za osiguranje imovine. U relativno novoj presudi koja se odnosi na spomenuti rizik čitamo stajalište Vrhovnog suda Hrvatske (Rev 1800/01 od 6.12.2001. g.) po kojem osiguratelj imao pravo odbiti naknadu štete iz osiguranja zgrade koju je eksplozivom oštetio nepoznati počinitelj, uz obrazloženje da to proizlazi iz odredbe Općih uvjeta za osiguranje imovine u kojima je određeno "da osiguravatelj nije obvezan isplatiti naknadu štete ako je ona prouzročena, između ostalog, detonacijom eksploziva, ako osoba koja to radi djeluje zlonamjerno". Prema istom stajalištu "treba reći da se smatra da je štetnik radio zlonamjerno, ako je bio svjestan da će svojom protupravnom radnjom prouzročiti ili da može prouzročiti drugome štetu, pa je ipak htio da ona nastupi ili je pristao na njene posljedice. Način djelovanja počinitelja kao i sredstvo kojim je šteta prouzročena opravdava pravni zaključak da je štetnik postupao namjerno". Držeći se ove prilično jasne smjernice, očigledno je, bit će lakše sa sigurnošću odgovoriti da li je rizik eksplozivnog rušenja zgrade djelo osobe koja radi zlonamjerno i time isključeno iz osiguranja ili to ipak nije. No, kao što rekosmo, ti slučajevi su ipak manje više iza nas. Ostaje, međutim, jedan rizik vrlo aktualan i kod nas i u svijetu, a to je rizik oštećenja stvari, smrti ili ozljeđivanja osoba u terorističkim aktima. Naime, uobičajeno je da se štete od terorističkih (ne) djela plaćaju iz državnih proračuna (država je ipak obvezana osigurati sigurnost svojim građanima i svim drugim osobama na svom području) ili pak iz posebnih fondova, koji se financiraju za raznorazne načine. Kod nas je u tijeku donošenje propisa o odgovornosti države za naknadu štete nastale terorističkim aktima. U prijedlogu zakona predviđeno je da osiguratelji koji se bave određenom vrstom osiguranja, ne mogu u svojim uvjetima isključiti pokriće rizika od terorističkih akata. Takvo rješenje odudara od načela slobodne volje ugovornih stranaka propisujući obvezu osigurateljima da u pokriće uzmu i štete koje bi bile posljedice terorističkih akata. Upravo je to bilo razlogom negodovanja osiguratelja i njihovog traženja da se iz prijedloga zakona izbaci odredba o obvezi pokrića rizika terorističkih akata, a da se, kao i dosada, pokriće takvih šteta prepusti ugovornoj slobodi ugovornih stranaka. Naravno, malo je vjerojatno da će država promijeniti svoje stajalište (jer prebacivanjem odgovornosti na osiguravatelje lišava se vlastite odgovornosti), čega su i osiguratelji svjesni. No, kažu, ako se zakon prihvati u predloženom tekstu, spremni su pokrenuti protiv Države (još jedan) ustavni spor o suglasnosti tog zakona s Ustavom RH-e.