Nekoliko naših osiguratelja nudi osiguranje troškova pogreba, ali kao posebnu vrstu osiguranja života, s fiksnom osiguranom svotom
„Naš osiguratelji, koliko vidim, nude sve i svašta za osigurati. Ali ne vidim da itko nudi osiguranje pogreba, što mene interesira... Radio sam u Švicarskoj i tamo su mi nudili takvo osiguranje. Vratio sam se u Hrvatsku, djeca su mi bez posla, situacija se ne popravlja, pa je vrijeme da se pobrinem i za troškove svoga pogreba, a ne da padnem na teret općine...“, piše nam A.Š.
Postoji li u Hrvatskoj uopće mogućnost osiguranja pogreba? Prema dostupnim informacijama, nekoliko naših osiguratelja nudi osiguranje troškova pogreba, ali kao posebnu vrstu osiguranja života, s fiksnom osiguranom svotom, koja se isplaćuje korisniku,odnosno u pravilu srodnicima preminulog osiguranika.
Međutim, osiguranje rizika pogreba, dakle, točno namjenski ugovorena obveza osiguratelja, teško se može naći na našem tržištu osiguranja. Za sada. Naime, o toj vrsti osiguranja se malo govori, kao što se općenito o temi smrti u modernoj zapadnjačkoj civilizaciji malo govori. Osiguratelji koji se bave ovom vrstom osiguranja svjesni su problema, stoga vrlo pomno educiraju svoje agente vještini govora o smrti i prezentiranju proizvoda osiguranja pogreba. Istina je, postoje i posmrtne zadruge koje nude mogućnost pravovremenog osiguranja troškova pogreba kroz sustav učlanjivanja i plaćanja godišnjih članarina, vežući pravo na pokriće troškova pogreba uz samo članstvo u zadruzi, odnosno uz trajanje toga članstva.
No, u europskim zemljama postoji pravo osiguranje pogreba kao osigurateljni proizvod, koji se zadnjih godina vrlo mnogo reklamira i prodaje.
Zapanjuje podatak da je, primjerice, u Nizozemskoj osiguranje pogreba ugovorilo preko 80% stanovnika, isto je napravilo preko 60% Španjolaca... Veliki poticaj toj vrsti osiguranja daju i države kroz porezno oslobađanje tog osiguranja. Ugovaratelj osiguranja može birati između raznih oblika pogreba (pokop, kremiranje), određujući ceremoniju po vlastitoj želji, dakle, vrlo personalizirano (primjerice, može naručiti glazbu kakvu on želi, svećenika ovisno o svom ukusu, cvijeće koje mu se u životu sviđalo, natpis kojega sam odredi...).
Police osiguranja u pravilu se polažu kod javnih bilježnika, a preporuka je da se kopija preda i rodbini. Osiguratelj, kad se dogodi osigurani slučaj – smrt osiguranika - preuzima svu brigu oko realizacije ugovora o osiguranju (to je primjer kako obveza osiguratelja prema korisniku može biti ugovorena i u naturi, a ne samo u obliku novčane osigurane svote, što je karakteristično za životno osiguranje) i na taj način izvršava želju svoga osiguranika, pošteđujući rodbinu muka i troškova organizacije pogreba.
Premija koja se ugovara u godišnjim ili mjesečnim obrocima doista je podnošljiva svakom ugovaratelju osiguranja, a ovisi o starosti osiguranika, vremenu trajanja ugovora (uglavnom se ugovara doživotno osiguranje), tipu i vrsti ugovorenog pogreba i sl. Nema nikakve sumnje da i kod nas postoji potreba za takvim osiguranjem, što pokazuje i pismo našega čitatelja A.Š.-a. Čeka se samo tko će prvi agresivnije tržištu ponuditi i takav proizvod.
Ili i u tome čekamo ulazak u EU i dolazak nekoga stranog osiguratelja?
