Osiguranje umjesto pomoći i donacija

Katastrofalne poplave ko­je su zadesile Slavoniju iz­bacile su na vidjelo i po­raznu činjenicu da je gotovo zanemariv broj (fizičkih) osoba imao sklopljen ugovor o osiguranju kuća, gospodar­skih objekata, životinja, usjeva, strojeva i motornih vozila od rizika poplave. Začu­đujuća spoznaja, kad se od­vajkada zna da je rizik pop­lave prirodan događaj, rizik, opasnost, koji ispunjava sve preduvjete (uključujući i ak­tuarima potrebne statis­tičke podatke) da bi mogao biti i osigurljiv i u svjesnim društ­vima biva osiguran.

Ugovorom o osiguranju koji uključuje i rizik poplave nastala šteta bi se naknadila brzo i jednostavno. Ovako, u drami koja nas je zadesila, nastradali su ili prepušteni sami sebi ili upućeni na ne­sigurna obećanja Države o obnovi uništenoga, a osiguratelji mirno promatraju što se dogodilo i što se zbiva, za­dovoljavaju se promidžbe­nim akcijama i izjavama o tome kako i koliko pomažu poplavljenima, čime ustvari samo pilatovski peru ruke od vlastite odgovornosti za stanje neosiguranosti.

No, vrijeme je da se priupitaju koliko su i oni krivi za činjenicu da gotovo i ne­ma osiguranja od poplava. Osiguranje od poplava je rizik koji se, u pravilu, po­sebno ugovara kroz dopun­sko plaćanje premije, što je valjda i bio razlog da se taj rizik - u cilju da premija bude niža (od konkurentske) - nije ozbiljno i uporno ni nudio. Dakle, koliko god s pravom prigovarali, da nam je osigurateljno-financijska pismenost stanovništva iz­loženog riziku na niskoj ra­zini, ogroman dio odgovor­nosti za neosigurani rizik poplave leži na osigurateljima, koji nisu učinili gotovo ništa da osiguranike pouče, animiraju, privuku i osiguraju, bar što se tiče nekretnina i stvari u njima.

Posebno u područjima ko­ja su i inače izložena mo­gu­ćem riziku poplave, koja se svako toliko, u manjem ili ve­ćem obimu, događa na sada poplavljenim i inim prostorima. Da je postojalo osigura­nje, uz prijenos dijela rizika na reosiguranje, danas bismo mogli govoriti o osiguranim sredstvima za otklanjanje šte­ta. Ovako - sve ovisi o Dr­žavi i njezinim mo­gućnos­ti­ma. Ne samo fi­nancijskim. A kad Država plaća, znamo ka­ko to „brzo“ i „efikasno“ ide.

Sredinu treba mijenjati, po­­tencijalne osiguranike od­ga­ja­ti i upoznavati s mogu­ćim ri­zicima. Promidžbene kampa­nje su najbolje ako se vode 

ciljano, odgajajući, upoznava­jući i učeći potencijalne klijen­te. Možda ko­načno iz ove ka­tastrofe bude i osigurateljne ko­risti. Jer, lakše je pronaći sred­stva za plaćanje premije osiguranja, nego sredstva za saniranje katastrofalnih šteta.