Osiguranje života češća je tema ove naše rubrike. S pravom, moglo bi se reći. Jer, osiguranje života je vrsta osiguranja koja je na našem tržištu stekla sigurno mjesto pod suncem. Uživajući u svojoj konzervativnosti i bogatoj tradiciji pokazala se kao najbolji mogući način štednje sposoban konkurirati svim (novim i starim) bankarskim proizvodima i novouvedenim proizvodima mirovinskih osiguranja. Pokazalo se i kao idealan poklon osobi koju volite i za koju brinete. Zakonske odredbe koje reguliraju odnose iz ugovora o osiguranju života vrlo su stroge i gotovo stoljećima nepromijenjene. Te čvrste ograde jamče da u tom poslu nema većih iznenađenja. Takav je i naš Zakon o obveznim odnosima koji slavi svoju dvadesetipetu godišnjicu stabilnosti i nepromjenjivosti odredbi koje se odnose na životna osiguranja. Ovaj kratki uvod napravili smo kako bismo odgovorili na upit naše čitateljice K.K., koja bi željela osigurati osobu "koja joj je draga, ali s kojom nije u srodstvu". Htjela bi joj pokloniti policu životnog osiguranja za slučaj smrti i doživljenja za "jednu posebnu prigodu" do koje "draga" osoba ne bi trebala ništa znati, za koju bi neočekivani poklon bio potpuno i ugodno "iznenađenje". Ne znamo o kakvoj se prigodi radi, ali bojimo se da će biti teško udovoljiti takvoj želji. Naime, citirani Zakon o obveznim odnosima u članku 946. stavak 3. izričito propisuje: "Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja police, s naznakom osigurane svote." Ova odredba Zakona spada u one odredbe kojima je cilj da se kod životnih osiguranja unaprijed eliminira moguća motiviranost nekog zlonamjernog ugovaratelja osiguranja na kriminalno ponašanje. Scene iz mnogobrojnih filmova su poznate: osigurati neku osobu na veliku svotu za slučaj smrti te osobe i raditi na njezinoj smrti, kako bi se netko drugi (ugovaratelj osiguranja ili druga osoba korisnik osiguranja) dočepao velike osigurane svote iz police životnog osiguranja. Zato Zakon i traži da s činjenicom osiguranja za slučaj smrti osoba čiji se život osigurava bude upoznata, da joj bude poznata osigurana svota na koju se ugovara životno osiguranje, te da sve to potvrdi svojom pismenom suglasnošću na samoj polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police. Odredbe Zakona su kogentne (prinudne) prirode i nije moguće od njih odstupiti. Nepoštivanje te odredbe povlači za sobom ništavost ugovora o osiguranju života, na koju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Dakle, od iznenađenja kojeg priželjkuje naša čitateljica nema ništa. Međutim, ako doista želi učiniti poklon "dragoj" osobi u vidu police životnog osiguranja može ugovoriti osiguranje života te osobe za slučaj doživljenja u polici navedenog datuma. U tom slučaju nije joj potrebna nikakva suglasnost osobe čiji se život osigurava. Naime, u takvom ugovoru nema opasnosti od malverzacija životom i zdravljem osigurane osobe, jer smrt nije osigurani rizik. Nasuprot, osigurani rizik je doživljenje određenog u ugovoru navedenog datuma. Korisnik kod toga ugovora, dakle osoba kojoj će se isplatiti osigurana svota, može biti bilo tko, ugovaratelj, sama osoba čiji je život osiguran (osiguranik) ili pak neka treća osoba. Ako se tehnika agentu osiguratelja s kojim je K.K. u kontaktu čini kompliciranom, potrebno je otići u ured izabranog osiguratelja i tamo zatražiti sklapanje predloženog ugovora o životnom osiguranju.