Ratne i poratne godine uvjerile su građane da je vrijeme u kojemu se država brinula za sigurnu starost svojih stanovnika daleko iza nas. Desocijalizacija države nastavlja se. Svakodnevno se snižava razina osiguranih osobnih prava na području mirovina ili pak zdravstvenog osiguranja. U toj situaciji, koja je karakteristična za sve zemlje u tranziciji, privatna osiguranja polako ali sigurno i uporno zauzimaju svoje mjesto. Uz životna osiguranja, koja su poznata i iz socijalističke ere, javljaju se i privatna zdravstvena osiguranja. Životna osiguranja su posebno cijenjena osiguranja u svim razvijenim zemljama, a u strukturi ukupnih premija osiguranja u europskim zemljama zauzimaju preko polovice portfelja. Životna osiguranja su sredstva dugoročne usmjerene, štednje, koja se po želji lako pretvore u rentu (dodatnu ili jedinu mirovinu). To su kvalitetna sredstva koja mogu biti izvrstan izvor financiranja zanimljivih društvenih projekata. Naravno, da bi se životna osiguranja značajnije razvijala potrebno je da se ostvare određeni preduvjeti. Neki od tih preduvjeta ostvareni su i u Hrvatskoj: osiguravajuća društva koja se bave tom vrstom osiguranja (u 2002. god.. bilo ih je ukupno 17, od čega deset u većinskom inozemnom vlasništvu), povjerenje građana u osiguravatelje (zavidna razina postignuta zahvaljujući činjenici da proteklih godina nijedan osiguratelj nije otišao stečaj ili likvidaciju); rigorozna državna kontrola (da se onemoguće malverzacije s uplaćenim premijama i osigura sigurnost uloženih sredstava); mjere poreznih poticaja (prvi korak država je učinila uvodeći porezne olakšice do ukupno 12.000,00 kuna godišnje); mogućnost plasmana premija u kvalitetne vrijednosnice (samo djelomično ostvareno). Zahvaljujući tome osiguranje života u Hrvatskoj bilježi značajan uspjeh. Naplaćena je ukupna premija od 1.147.676,00 kuna, što tu vrstu osiguranja, po stopi rasta i zanimanja osiguratelja, svrstava u najinteresantniji osigurateljni posao. Očekuje se da bi tijekom 2003 godi., ako se nastavi dosadašnji rast, to postalo i najvažnija vrsta osiguranja, s tendencijom da dosegnemo strukturu premijskog portfelja razvijenih zemalja, dakle, da životno- rentna osiguranja premaše polovicu ukupne premije osiguranja. Među vodeća četiri osiguratelja dva su domaća, a dva strana (Croatia i Zagreb osiguranja, te Grawe i Merkur). Naravno, i ovako je uspjeh Hrvatske među tranzicijskim zemljama, s obzirom na kasni start ozbiljnijeg obuhvata životnih osiguranja, upravo nevjerojatan. Ispred je samo Slovenija! Ipak, još uvijek je jedna značajnija teškoća osigurateljima na putu ulaska među "razvijene": vrijeme trajanja ugovora o životnom osiguranju u Hrvatskoj je, u odnosu na vrijeme trajanja u razvijenim zemljama, još uvijek prekratko. Iako se ugovori sklapaju na deset, petnaest, dvadeset, dvadesetipet, trideset godina, pa i za cijeli život, vrlo mali je postotak ugovora koji se ne raskidaju prije ugovorenog roka trajanja. To je svakako posljedica niskog životnog standarda (zaposlenih) građana. Porast zaposlenja i primanja svakako će izmijeniti i tu nepovoljnu okolnost. Osiguratelji to očekuju. A kako se nisu prevarili u prognozi dosada, vjeruju da ispravno procjenjuju i dolazeće godine. Kako bi dolazeće vrijeme dočekali što spremnije, nude sve više novih proizvoda iz bogate lepeze životnih osiguranja, stvaraju (i na taj način zapošljavaju) ogromni broj prodavača (procjenjuje se da već sada na prodaji osiguranja radi oko 13.000 osoba), koji su sve obučeniji i sve sposobniji predstaviti i prodati proizvod. Jednom riječju, stvaraju atmosferu u kojoj je osiguranik životnog osiguranja važniji od osiguranika auotodgovornosti.