Vlasnik vozila srednje klase, naš čitatelj K. J., ovih vrućih dana morao je produžiti registraciju svoga vozila i, naravno, prije dobivanja produžetka, ispuniti sve obveze koje mu nameće Zakon o sigurnosti prometa na cestama, odnosno Pravilnik o registraciji motornih i priključnih vozila. Iz računa kojega nam je kopiju poslao vidi se da je, pored osiguranja od odgovornosti, morao platiti još nekoliko, kako on kaže, poreza, iz čega zaključuje da je i obvezno osiguranje od odgovornosti za štete od motornih vozila, bar za većinu vozača, porez kao i svaki drugi, kojim se puni nečiji proračun. Pođimo redom. K. J. je morao platiti: 1) obvezno osiguranje od odgovornosti, 2) naknadu za ceste, 3) posebnu naknadu za okoliš, 4) produljenje valjanosti prometne dozvole, 5) naljepnicu – znak kojim se označava rok valjanosti tehničkog pregleda, 6) naknadu za poslove koji prethode registraciji i produljenju prometne dozvole, 7) propisane usluge, 8) obrazac ovjere tehničke ispravnosti vozila i produljenja valjanosti prometne dozvole, 9) tehnički pregled osobnog vozila i 10) eko test . Za sve to je platio cca. 2,400 kuna, od čega za obvezno osiguranje 1,500 kn. S obzirom na plaćeno doista se postavlja pitanje nije li i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti jedan vid poreza, kako to osjeća i tvrdi naš čitatelj. Naravno, s obzirom na obveznost tog osiguranja, može se govoriti o prinudnom izdatku, koji ne ide u državni proračun, pa prema tome nije porez, već ide u fond bruto premije osiguratelja, koji služi za plaćanje odšteta žrtvama motornih vozila i za pokriće troškova osiguratelja vezanih uz rukovođenje postupkom formiranja pričuva i plaćanje odšteta. Da se baš ne radi o porezu(iako ni porezi nisu nepotrebni, nego su ponekad čak nužni) vidljivo je iz podataka o kretanju stanja sigurnosti u cestovnom prometu i štetama od motornih vozila koje «netko» mora platiti. Taj «netko» su zasigurno vozači, jer oni(svi) plaćajući premiju za istovrstan rizik kojemu su izloženi u prometu(dužnost naknade štete oštećenima) omogućuju zaštitu sebe i žrtava. A 2005. g. u Hrvatskoj je bilo prijavljeno 119.988 štetnih događaja. Osiguratelji su oštećenima isplatili 1,367 milijardi kuna, a u pričuvi za nastale, a još neisplaćene štete imaju 3.036 milijardi kuna! Očito je, dakle, da obvezno osiguranje ima itekako važnu socijalnu funkciju zaštite kako samih vozača(koji su u prometu uvijek potencijalni štetnici), tako i oštećenih(koji bi bez obveznog osiguranja od odgovornosti vrlo teško naplatili štetu od, ponekad, insolventnih vozača-štetnika. Uostalom, obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika i korisnika motornih vozila uvedeno je u svim europskim, a i šire, zemljama, s izuzetkom Rusije, koja se upravo sprema uvesti takvu obvezu vozačima. No, upravo osjećaj, kakav ima naš čitatelj, da je obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti jedan od poreza vezanih uz automobil, govori u prilog opravdanoj potrebi odvajanja plaćanja te obveze od drugih, kako bi se vozač u razgovoru s osigurateljem mogao obavijestiti o potrebi, nužnosti, ali i korisnosti obveznog osiguranja od odgovornosti za štete koje bi mogao uzrokovati svojim vozilom trećim osobama.