Osiguratelj koji ne izda potvrdu o postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti u roku od posljednjih pet godina, čini prekršaj.


Naš čitatelj Z. T., nezadovoljan dosadašnjim osigurateljem, želi sklopiti osiguranje od automobilske odgo­vornosti kod drugog osiguratelja. Stupio je u kontakt sa zastupnikom tog drugog osi­guratelja, koji mu je - radi priznavanja bonusa kojega je ostvario kod bivšeg osiguratelja - zatražio potvrdu o dosadašnjim štetama. 

„No, kad sam zatražio po­t­vrdu od bivšeg osiguratelja, kod kojega sam bio osiguran prošlih petnaest godina, njihov zastupnik mi je odbio dati potvrdu, jer da oni ne­maju podatke o štetama za tako dugo razdoblje… Osje­tio sam da je to pokušaj da me odvrati od prelaska kod drugog osiguratelja…“

Prema odredi članka 22. st. 8. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osiguratelj je dužan „...na zahtjev svog osiguranika iz­dati potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zah­tjevima trećih osoba na te­melju osiguranja od automobilske odgovornosti osiguranika.” Nadalje, u st. 9. Istoga članka određuje se da „Potvrda…mora pokrivati razdoblje od najmanje pos­ljednjih pet godina pos­toja­nja osigurateljnog pokri­ća, a društvo za osiguranje dužno ju je izdati u roku od 15 dana od dana podnoše­nja zahtjeva”.

Ove odredbe Zakona une­sene su u hrvatsko zakonodavstvo tijekom prilagodbe europskim direktivama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Cilj odredbi jeste poboljšati položaj osiguranika koji žele promijeniti osiguratelja osi­guravši im dokaz o dota­daš­njem povijesnom stanju njihovog obveznog osigu­ranja, točnije, o njihovoj rizičnosti, kako bi kod drugog osiguratelja mogli ostvariti bonus, ako nisu imali šteta u razdoblju osiguranja kod pret­hodnog osigurate­lja.

Osiguratelj koji ne izda potvrdu o eventualno pos­tavljenim odštetnim zah­tjevima trećih osoba na te­melju osiguranja od automobilske odgovornosti u roku, odnosno za razdoblje od posljednjih pet godina, čini prekršaj za koji je od­ređena novčana kazna u iz­nosu od 1.000 do 5.000 kuna (čl. 63. St.1.t.2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu), a prekršaj čini i odgovorna osoba takvog osiguratelja, kojemu je za­prijećena novčana kazna od 500 do 1.000 kuna (st.2. čl. 63. Istoga Zakona). Prema tome, savjet Z. T.: ne komunicirati sa zastupnikom, pismeno zatražiti od osigura­telja izdavanje potvrde, a ako istu ne izda u roku od 15 da­na, podnijeti prijavu nadzor­nom tijelu - HANFI.