Polica osiguranja života predstavlja određenu obveznicu osiguratelja na isplatu ugovorene osigurnine
„Imao sam kod osiguratelja X u G.(A) sklopljen ugovor o osiguranju života na trideset godina. Taj rok je istekao i ja sam se kao ugovaratelj i korisnik javio osiguratelju, koji mi je odista odmah izvršio isplatu osigurnine uvećane za ostvarenu dobit kroz prošlih trideset godina, pa sam jako zadovoljan. Međutim, iznenadilo me kad mi je na moj upit da mi, nakon isplate osigurnine vrati i original policu osiguranja, jer sam je htio zadržati za uspomenu, a i kao važan dokument, odgovoreno da ne vraćaju policu osiguranja, jer je ista izdana u samo jednom originalnom obliku. Moraju li mi vratiti policu osiguranja?“, F.V.
Prema općim pravilima građanskog prava o ispunjenju ugovornih obveza, koja vrijede i u Austriji (pretpostavljamo da je kod sklapanja ugovora o osiguranju ugovorena primjena austrijskog prava), dužnik koji je u potpunosti ispunio neku obvezu iz papira koji predstavlja (i) obveznicu, ima pravo od vjerovnika tražiti da mu vrati obveznicu. Polica osiguranja života predstavlja određenu obveznicu osiguratelja na isplatu ugovorene osigurnine. U ovom slučaju vjerovnik je korisnik osiguranja. Kad je osiguratelj u cijelosti izvršio svoju obvezu isplate osigurnine ugovorene i utvrđene u polici osiguranja, ima pravo zadržati izvornik police osiguranja života i nije obvezan vratiti je ugovaratelju, odnosno korisniku osiguranja. Naravno, u današnje doba manje je formalnih pravnih poslova, pa se i obveza o vraćanju (zadržavanju) police osiguranja života od strane osiguratelja može zamijeniti i priznanicom u kojoj će korisnik osiguranja izjaviti da mu je osiguratelj izvršio svu svoju obvezu iz police osiguranja života. Stvar je, dakle, dogovora i uhodane prakse osiguratelja kod kojega je naš čitatelj imao sklopljen ugovor o osiguranju života.
