Zastupnik radi u ime i za račun osiguratelja, on je njegova produžena ruka. Sve što je znao ili morao znati zastupnik prigodom sklapanja ugovora, smatra se da je znao ili morao znati i sam osiguratelj
Gospođa N.M. naslijedila je automobil od svog pokojnog brata. Osim što ga je naslijedila, ona je dvije-tri godine isključivo i upravljala tim vozilom, jer pokojni brat to nije bio u stanju, pa se ona brinula o njemu. Nakon dobivanja rješenja o nasljeđivanju, s tim rješenjem i policom osiguranja otišla je registrirati vozilo na svoje ime i, naravno, osigurati se od automobilske odgovornosti, na što je obvezuje zakonska odredba. Prijašnji ugovor o osiguranju bio je sklopljen s osigurateljem X.
Službenica agencije u stanici za tehnički pregled (kojoj je inače zakonski strogo zabranjeno propagiranje nekog osiguratelja) ponudila joj je poseban bon vrijedan dvjestotinjak kuna (točnije, besplatan tehnički pregled vozila) ako prijeđe s osiguranjem kod osiguratelja Y. Naravno, i priznanje bonusa od 50% kojega je imala po polici bivšeg osiguratelja.
„Navukla sam se na bon“, priznaje N.M., “i prihvatila njezin prijedlog da se osiguram kod osiguratelja kojega mi je preporučila.“ No, nakon dvadesetak dana, naša N.M. dobiva poziv od osiguratelja kod kojega se osigurala da vrati odobreni bonus na koji, prema uvjetima osiguranja, nije imala pravo, jer nije član uže obitelji i jer nije s pokojnim bratom stanovala u istom kućanstvu. Na stranu sad diskusije oko pravičnosti odredbi o bonusu. Bonus je naša čitateljica dobila suprotno postojećim uvjetima osiguranja spomenutog osiguratelja. Međutim, im li taj osiguratelj pravo tražiti povrat bonusa kojega je odobrio? Nema.
Evo zašto. Zastupnik radi u ime i za račun osiguratelja, on je njegova produžena ruka. Sve što je znao ili morao znati zastupnik prigodom sklapanja ugovora, smatra se da je znao ili morao znati i sam osiguratelj. Činjenice kod sklapanja ugovora bile su zastupniku potpuno poznate, pa i činjenica da N.M. nije bila član kućanstva pokojnog brata i da nema pravo na bonus. Unatoč tome, ugovor je sklopljen uz bonus. Premijski sustav nije sastavni dio ugovora o osiguranju, već samo konkretna premija obračunata u polici osiguranja, a ta premija je s bonusom od 50%. Bez tako utvrđene premije, N.M. sigurno ne bi sklopila ugovor s konkretnim osigurateljem. Ugovor koji je sklopljen, suglasno odredbi čl. 935. Zakona o obveznim odnosima, osiguratelj ne može poništiti. Tim prije što je N.M. u cijelosti ispunila odredbu čl. 931. istoga Zakona, koja kaže: “Ugovaratelj osiguranja dužan je prijaviti osiguratelju prilikom sklapanja ugovora sve okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate.“
Učinivši to, N.M. ničim nije dovela u zabludu osiguratelja, pa njegovo eventualno loše procjenjivanje bonusa (premija osiguranja s 50% bonusa) ide na njegovu štetu.
Ostaje pravo osiguratelja da od svojeg zastupnika, sukladno odnosu koji ima s njim, traži eventualnu naknadu štete.
