Leasing je jedan od načina nabavke motornog vozila (ili neke druge stvari), kod kojega financijer (davatelj u leasing) zadržava pravo vlasništva nad vozilom. Primatelj leasinga je samo ovlašteni nesamostalni posjednik vozila ili bolje rečeno, a i više odgovara osigurateljnim propisima, korisnik vozila. Zahvaljujući leasingu u Hrvatskoj se godišnje pojavi pedesetak tisuća novoregistriranih vozila, pa se može zaključiti da je, u ovih desetak godina koliko se prakticira uzimanje vozila na leasing, na stotine tisuća vozila stavljeno u promet zahvaljujući upravo leasing poduzećima. Naravno, davatelj u leasing ostaje vlasnikom vozila datog u leasing. Svoje odnose s uzimateljem vozila u leasing uređuje ugovorom o leasingu. Prema tim ugovorima, a različiti su od poduzeća do poduzeća, postoji mogućnost da vozilo, nakon određenog broja godina (do isplate) prijeđe u vlasništvo primatelja, ili pak da se vrati davatelju. Pravilnikom u registraciji motornih vozila (Narodne novine 149/02) određeno je da se u prometnu knjižicu vozila kao vlasnika upisuje davatelja vozila u leasing, ali je upisan i primatelj uz napomenu da je vozilo nabavljeno na leasing. Upravo takav odnos između davatelja i primatelja vozila u leasing uvjetuje i osiguranje motornih vozila. Naime, zbog raznoraznih razloga davatelj vozila u leasing zadržava pravo izbora osiguratelja (time, na veliki broj vozila dobiva posebne uvjete i pogodnosti za kasko osiguranje vozila), ali premiju osiguranja prebacuje na primatelja leasinga. S obzirom na to da želi imati pokriće za cijelo vrijeme trajanja leasing odnosa davatelj vozila u leasing insistira da kasko osiguranjem bude pokriveno cijelo razdoblje ugovorenog trajanja leasing odnosa. Korisnik osiguranja u slučaju štete, prema ugovorima o leasingu, jeste davatelj vozila u leasing. Izuzetno, neki ugovori o leasingu, dozvoljavaju korisniku vozila, dakle primatelju u leasing, da on bude korisnik kod manjih štetna vozilu, ali ipak uz prethodnu dozvolu davatelja vozila u leasing. Zato se naš čitatelj K.I. ne treba čuditi što je osiguratelj "njegovog" vozila isplatu štete morao izvršiti davatelju vozila u leasing. Ukratko, manevarski prostor primatelja vozila u leasing glede osiguranja vrlo je skučen: izbor osiguratelja vrši davatelj vozila u leasing, on određuje kod koga će se vozilo popravljati, on naplaćuje štetu na vozilu, itd. Vrlo je slično i kod obveznog osiguranja vozila. Obvezno osiguranje od odgovornosti zaključuje davatelj vozila na leasing, iako, prema odredbi Zakona o osiguranju, ta obveza leži i na primatelju vozila u leasing, kao korisniku osiguranja. Kod osiguranja od automobilske odgovornosti nevolja je i u tome što u slučaju sudara (ili udara i sl.) vozila s isto takvim vozilom istoga davatelja u leasing, slučaj nije pokriven osiguranjem od odgovornosti, jer su se sudarila dva vozila istoga vlasnika, a vlasnik glede štete na stvarima nije treća osoba u smislu odredbi Zakona o osiguranju. Zbog toga primatelj vozila u leasing može imati problema, jer šteta na vozilu neće biti pokrivena od osiguratelja autoodgovornosti. Kako bi se u tom slučaju otklonila šteta i na čiji trošak, ovisi o ugovoru o leasingu i odredbama koje su tamo navedene. Naravno, u pravu je naš čitatelj kad tvrdi da bi ipak stvari trebale biti drugačije. Ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja trebao bi biti primatelj vozila u leasing. Davatelj u leasing bi svoja prava mogao zaštititi tražeći da se polica osiguranja vinkulira u njegovu korist. Postoje i takvi ugovori o leasingu. Kod nas, nažalost, vrlo rijetko. Način nabave vozila, a leasing je jedan od načina nabave, ne bi smio utjecati na prava primatelja u leasing iz ugovora o osiguranju toga vozila.