Osigurati rizik štete od poplave stana koji se nalazi u neboderu na 12. katu, za neke je primjer vrlo uspješnog agenta osiguravajućeg društva, a za druge primjer „gluposti“ ugovaratelja osiguranja koji ugovara takav rizik i za njega plaća premiju. Naš čitatelj Z.K., vjerojatno ne bi ni znao kakvu je glupost počinio da mu u stanu za koji ima dvije police osiguranja: osiguranje od rizika požara i nekih drugih prirodnih nepogoda (vlasnik je stana), uz dodatni rizik osiguranja od poplave, i osiguranje stvari  kućanstva, da mu u tom stanu nije pukla cijev i „poplavila stan„ te oštetila parkete. Tek je kod prijave štete svome osiguratelju saznao da mu rizik pucanja cijevi i posljedično  poplava stana nije osiguran(jer se radi o riziku koji se dodatno ugovara i za to se plaća posebna premija), a da se „ poplava“ iz požarne police ne odnosi na osiguranje stvari kućanstva. Dakle, kako se žali Z.K., plaća premiju za poplavu za koju – nije osiguran, a za koju je jasno da se ne može  dogoditi na 12. katu nebodera, a nema pravo na naknadu za poplavu zbog pucanja cijevi, što se vrlo često događa.  Nesporazumi između ugovaratelja osiguranja (osiguranika) i osiguratelja nisu rijetkost niti na najuređenijim i civiliziranim tržištima. Kod nas su, međutim, gotovo redovna pojava. Kad se analiziraju uzroci vidimo da je to posljedica: a) namjernog nekorektnog ponašanja osiguratelja (ili njihovih zastupnika – agenata, što je pak isto), koji u borbi za premiju osiguranja ne biraju sredstva da nagovore stranku na sklapanje ugovora o osiguranju, pri čemu su lažna obećanja o pokrivenosti rizika ili obvezama osiguratelja kad nastupi šteta vrlo privlačan mamac koji će motivirati neiskusnog osiguranika; b) neznanja kadrova osiguratelja koji prodaju osiguranje i c) nezainteresiranosti osiguranika da prije sklapanja ugovora pročitaju uvjete i tako dobiju jasnu sliku u kakav se posao upuštaju. Zakon o osiguranju, u čl. 89., između ostaloga predviđa obvezu osiguratelja da prije sklapanja ugovora o osiguranju pismeno izvijesti (budućeg) ugovaratelja osiguranja o općim uvjetima osiguranja, i to pismeno „na pregledan i razumljiv način„ ( čl. 91.), kako bi budući osiguratelj bio upoznat s uvjetima i znao što osigurava. Nažalost, ugovor koji bi bio  zaključen a da osiguratelj nije izvršio svoju obvezu, ostaje valjan, a samo kršenje obveze od strane osiguratelja nije Zakonom sankcionirano. U konkretnom slučaju, rizik  štete od poplave u okviru osiguranja nekretnine od požara i nekih drugih opasnosti, koja se nalazi u neboderu na 12. katu,  koji je  zastupnik „podvalio“ našem čitatelju i zato naplatio dodatnu premiju, jeste dogođaj koji nije moguć i stoga nije osigurljiv (usp. čl. 922. st.2. Zakona o obveznim odnosima).Pošto nije osigurljiv, a osiguran je, ugovor u dijelu koji se odnosi na osiguranje toga događaja, dakle poplave, je ništav i to od samog početka, od dana sklapanja ugovora. Na ništavost se može pozvati svaka od ugovornih stranaka, a nesuđenom „ugovaratelju“ osiguranja osiguratelj je dužan vratiti naplaćenu premiju osiguranja, jasno, s kamatama.