"Moje staro vozilo marke Lada Niva" oštećeno je u lakšoj prometnoj nesreći , koju je skrivio drugi vozač … Njegova krivnja nije sporna. Osiguravajuće društvo je pregledalo oštećenja i procijenilo štetu na iznos s kojim sam zadovoljan, jer imam u garaži rezervne dijelove s jedne druge "Lade", koje sam davno spremio i s kojima bih mogao zamijeniti oštećenja na mome vozilu. Zatražio sam da mi se isplati procijenjeni iznos, međutim, procjenitelj me sili da najprije izvršim popravak kod majstora kojega mi je on odredio. Može li me osiguravajuće društvo prisiliti da popravljam vozilo, ako ja to ne želim?…". Problem kojega iznosi naš čitatelj. Z.L. ukazuje ili na to da predstavnik osiguratelja (procjenitelj) koji ga sili da popravlja vozilo nije upoznat s odredbama Zakona o obveznim odnosima ili da nije siguran u svoju procjenu, pa je popravkom želi potvrditi. Naime, u članku 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) kao temeljno pravilo popravljanja uzrokovane štete, u st. 1., ističe se tzv. povrat u prijašnje stanje: " Odgovorna osoba (u slučaju našega čitatelja - osiguratelj) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala". Od toga temeljnog načela predvidja se u st. 4. istoga članka iznimka:" Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja." Prema tome, oštećeni ima pravo na naknadu u novcu i ne mora izvršiti popravak oštećenog vozila da bi dobio naknadu u novcu. Pri tome nisu bitni motivi i razlozi zbog kojih oštećeni ne želi naturalnu restituciju. Recimo, u slučaju našega čitatelja, kako on sam priznaje, on ima svoje rezervne dijelove koje je spremio u svoju garažu, smatrajući da mu u budućnosti mogu zatrebati, ako se ošteti njegova "Lada Niva". Prema tome, popravljanje vozila, ispostava računa za popravak, naplata štete po tome računu od osiguratelja - nisu preduvjet naknade štete u novcu. To tim prije što sam iznos štete nije sporan. Ne postoje nikakvi razlozi koji bi silili oštećenoga na" uspostavu prijašnjeg stanja". On se može odlučiti vozilo ne popravljati, prodati ga u oštećenom stanju, predati ga u otpad… Dakle, može imati bezbroj razloga zbog kojih ne želi izvršiti popravljanje. Štetu je pretrpio i zakonodavac mu daje pravo na naknadu tako pretrpljene štete. Insistiranje na prethodnom popravku nepotrebno je maltretiranje oštećenoga, ili, rekli bismo u današnjem trendu, potrošača osigurateljne usluge. No, može se raditi i o tome da procjenitelj nije mjerodavna osoba osiguratelja koja donosi konačnu odluku. Stoga preporučujemo čitatelju da zatraži pismeno odluku osiguratelja o svom zahtjevu za isplatom štete u nespornom iznosu. Odluka osiguratelja, ako bi bila negativna, mora biti i pravno obrazloženo, kako to uostalom i traži Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Vjerujemo da će nadležna osoba promijeniti stajalište svoga procjenitelja i udovoljiti traženju oštećenoga.