Država je odlučila “rekvirirati” osigurninu onim stradalnicima koji su imali sklopljen ugovor o osiguranju i koji su s pravom očekivali da će im osiguratelj isplatiti ugovorenu osigurninu za pretrpljenu štetu.


Nakon katastrofalnih po­p­lava na području Vuko­varsko-srijemske županije utvrđeno je da je vrlo mali broj (postotak) vlasnika ku­ća za stanovanje, gospodar­skih zgrada i ostaloga, imao sklopljen ugovor o osigura­nju štete uzrokovane rizi­kom poplave. Zbog toga su (s pravom) kritizirani i osiguratelji: prigovarala im se pasivnost u nuđenju osiguranja za rizik poplave. No, sada je i Država odlučila „re­kvirirati“ osigurninu onim stradalnicima koji su imali sklopljen ugovor o osigura­nju i koji su s pravom očeki­vali da će im osiguratelj is­platiti ugovorenu osigurninu za pretrpljenu štetu.

Očekivali su uz to i po­moć Države u istom iznosu na koji imaju pravo i ostali stradali. Pomoć Države plus osigurnina - ljudi bi riješili svoj problem popravka ili obnove oštećenih (osiguranih) objekata. Međutim, Država se izjasnila protiv.

18.6.2014., naravno po žur­nom postupku, izglasan je u Saboru Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije, koji je objavljen u Narodnim novi­nama br. 77/14, od 26.6. 2014., a stupio je na snagu već 27.6.2014. U čl. 19. toga Zakona stoji: „Obnova zgrada provodi se sredstvima državnog proračuna prikupljenim od naknada za…, od premija osiguranja tih zgrada…“, te u st. 2. „Vlasnik zgrade koja je osigurana, a koja se obnavlja na temelju ovoga Zakona, dužan je pra­vo na premiju osiguranja za oštećenja ili uništenja te zgrade prenijeti u korist dr­žavnog proračuna do dono­šenja odluke o obnovi”. Ako tako ne postupi „…ne može koristiti organiziranu obno­vu putem ovoga Zakona“. 

Na stranu to što pisac ovoga Zakona pokazuje potpuno neznanje kad je u pi­tanju osiguranje (jer „premija“ koju spominje jeste iznos koji je ugovaratelj osiguranja platio osiguratelju, a nije ni­kakva potpora koju je Dr­ža­va dala nekome), pa je pod „premijom” vjerojatno mislio na osigurninu, koju osi­guratelj mora platiti s naslova ugovora o osiguranju osi­guraniku koji je pretrpio štetu, spomenuta odredba znači da Država konfiscira osigurninu, ucjenjuje gra­đane koji su bili osigurani, zabranjuje im obnovu zgrada po tom Zakonu samo zato što su bili osigurani, stavlja u neravnopravan po­ložaj oštećene, jer svi su oni pretrpjeli štetu i pomoć Dr­žave im se daje iz proračuna, kojega pune svi porezni ob­veznici. Dakle, velika je vje­rojatnost da je takva od­red­ba protuustavna.

Čim su oni koji su imali osiguranje zaslužili diskri­minatoran odnos prema nji­ma? Ovakva zakonska od­redba ima još jednu negativnu poruku: čemu plaćati osiguranje, nemojte se bri­nuti sami za svoju imovinu, jer ako se nešto dogodi - štetu će vam naknaditi Dr­žava! Takva poruka je sup­rotna zdravom razumu i svemu onome što se inače promovira kad se potiče privatna inicijativa i kad se prebacuje briga za sebe i svoju imovinu na vlasnika imo­vine.