Financijska tržišta prilično su komplicirana. Ona uključuju svakodnevno na tisuće različitih institucija, sudionika i transakcija. Sve veća globalizacija i funkcioniranje 24 sata dnevno dovode do još veće složenosti i promjena unutar tržišta. Međutim, tri se osnovne funkcije navode koje su temelj osnovnom cilju financijskog tržišta, transferu sredstava od suficitarnih ekonomskih subjekata ka deficitarnim, što se još naziva alokativnim ciljem. Dakle, te su tri funkcije slijedeće: underwriting ili stvaranje novih vrijednosnih papira i njihova distribucija, sekundarno trgovanje ili mogućnost konverzije vrijednosnih papira u cash, te clearing odnosno razvoj institucija i mehanizama koji omogućuju prijeboj i namiru. Stvaranje novih vrijednosnih papira ili underwriting je jedna od važnijih funkcija koju obavljaju financijska tržista. Postoje nekoliko načina koji se koriste pri tome, a najčešći su privatni plasman i javna ponuda vrijednosnica. Pri privatnom plasmanu vrijednosni se papiri prodaju unaprijed poznatom i ograničenom broju investitora, dok kod javnih ponuda to nije slučaj, već se vrijednosnice prodaju širokom krugu investitora. Kada su vrijednosni papiri jednom stvoreni i plasirani na primarnom tržištu, tada je ključno postojanje sekundarnog tržišta koji svojim karakteristikama mora omogućiti brzu realizaciju transakcija po tržišnim, fer cijenama koje su bazirane, kao i sve u životu, na odnosu ponude i potražnje. U nekoliko smo navrata spominjali da razlikujemo burze i OTC tržišta, pa nema smisla to ponovno i ponavljati. No, osim ova dva tržišta, zgodno je spomenuti i postojanje tzv. trećih tržišta ili tzv. shadow markets koji predstavljaju vezu između velikih institucionalnih investitora i dilera koji trguju direktno, velikim blokovima vrijednosnih papira, mimo sekundarnih tržišta. Treća se funkcija sastoji u osiguravanju prijeboja i namire, odnosno u prijenosu vlasništva nad vrijednosnim papirom i u transferu novca od kupca ka prodavatelju. Ova je funkcija neizmjerno bitna za integritet i efikasnost svakog financijskog tržišta. Na hrvatskom tržištu kapitala ovu funkciju obavlja Središnja depozitarna agencija pri kojoj brokerske kuće članice imaju svoj račun s kojeg ona, po realizaciji transakcija, vrši transfer novca i vrijednosnih papira u pitanju. Na taj su način sami investitori zaštićeni dođe li do ikakvih problema na strani brokera kupca ili prodavatelja. Na razvijenim tržištima kapitala kao dodatna zaštita javljaju se institucije poput, recimo u SAD-u, Securities Investor Protection Corportion, koja će zaštiti investitora do sume od 500.000 dolara u slučaju da njegova ili suprotna brokerska kuća ne mogu izvršiti realiziranu transakciju. Ova se institucija inače financira premijama brokerskih kuća članica.