Naš čitatelj Z.S. imao je prometnu nesreću u Bugarskoj davne 2001.g. i tom prigodom doživio je teže ozljede. Oštetio ga je vozač St. koji ima srpsko državljanstvo, vozilom srpskih registarskih oznaka, ali zelenom kartom jednog austrijskog osiguratelja. Z.S. je bio suvozač u vozilu kojim je upravljao vozač St. Obratio se s odštetnim zahtjevom austrijskom osiguratelju, koji ga je izvjestio da: a) proizlazi da je zelena karta vjerojatno falsificirana ili je blanko izvornik ukraden, ali zasigurno uz zelenu kartu nije sklopljen nikakav ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sa štetnikom, b) ako se ipak utvrdi da postoji odgovornost austrijskog osiguratelja - onda su oni u obvezi platiti maksimalno naknadu štete do 15.000 Eura, koliko je u to vrijeme u Bugarskoj bila najniža osigurana svota propisana od bugarskih propisa. "Što dalje, gde voditi spor i protiv koga? …" pita se g. Z.S. U prilogu pisma našega čitatelja nalazi se i kopija zelene karte i kopija odgovora austrijskog osiguratelja A. Iz priložene dokumentacije vidljivo je da se vjerojatno radi o ukradenom izvorniku obrasca zelene karte, koji je naknadno popunjen na ime osobe s kojom austrijski osiguratelj doista nije sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti . No, prema Londonskom sporazumu, koji je onda bio na snazi (austrijski osiguratelj se krivo poziva na kasniji Kretski sporazum, iako glede odgovornosti za štete temeljem falsificirane zelene karte nema razlike) osiguratelj odgovara i za falsificiranu zelenu kartu. Razlog tako stroge odgovornosti osiguratelja i za falsificiranu zelenu kartu treba tražiti u potrebi da se sustav zelene karte zaštiti, a to znači da se održi povjerenje u funkcioniranje sustava i kad je po srijedi falsifikat zelene karte. Bez povjerenja - sustav jednostavno ne bi mogao funkcionirati i ne bi se dugo održao. Prema tome, austrijski osiguratelj će morati platiti odštetu temeljem činjenice da se radi o njegovoj zelenoj karti. No, točna je postavka toga osiguratelja da je njegova obveza ograničena na 15.000 Eura, dakle, na iznos minimalne svote osiguranja koja je u ono doba bila propisana od bugarskog zakona. Oštećeni čitatelj ima pravo naknadu štete potraživati od bugarskog nacionalnog ureda zelene karte, a to znači da će i eventualnu parnicu voditi u Bugarskoj. No, on može naknadu potraživati i izravno od austrijskog osiguratelja u Austriji, ali vrijedi ograničenje osigurateljeve obveze do 15.000 Eura, jer je u ovom slučaju njegova obveza utemeljena isključivo na Londonskom sporazumu , koji regulira odnose vezane uz zelenu kartu. Oštećeni ima mogućnost tražiti naknadu pretrpljene štete i izravno od vozača St. Odgovornost vozača nije ograničena i obvezan je naknaditi ukupnu pretrpljenu štetu . Ako bi se odlučio na to - onda bi mogao tužiti u Srbiji, pred sudom svoga prebivališta ili sudom prebivališta vozača St.